(u župi sv. Filipa i Jakova, Potravlje)
Dan Gospodnji
HOME/naslovna
  • Image and video hosting by TinyPic Klikni na: CRKVA SV. FILIPA I JAKOVA, POTRAVLJE
Opis stranice
  • PROPOVJEDI
    - Na ovoj stranici možete pronaći PROPOVIJEDI kroz jednu crkvenu godinu (od Došašća 2012. -do Došašća 2013.) zapisane po sjećanju. Također i fotografije na župne blagdane. / (P.S. Papa Benedikt XVI ovu godinu proglasio je Godinom VJERE) Image and video hosting by TinyPic
ŽUPNIK
  • novi ŽUPNIK (od ljeta 2012) fra Stanko Dotur (25 godina misionar u Njemačkoj...)
Autor bloga:
  • Marija Gašpar
    (vjeroučiteljica); *** /Napomena: Propovijedi pišem PO SJEĆANJU; *** ukoliko bi netko imao nešto dodati, ispraviti, popraviti - može mi se javiti na gasparmarija@gmail.com A.M.D.G. (Ad maiorem Dei gloriam=Sve na veću slavu Božju)***** Napomena 2: Obavijest domene ''bloger.hr'': Od 1.10. sadržaj blogova na domeni ''bloger.hr'' ne mogu vidjeti oni izvan Hrvatske
Arhiva
« » pro 2012
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
7541
Pjesma sv. Filipu i Jakovu
  • SV. FILIP I JAKOV
    O Filipu i Jakovu iz Biblije znamo I što Predaja nam sveta kaže *** Život dati nego ga sačuvat** Rad Istine bilo im je draže! +++ Isus mijenja Filipove mreže I šalje ga u ribolov duša+++ A Filip krenu s vjerom, spreman, Učitelju do smrti poslušan. +++ Riječ je njegova ostavljala traga, I srca više nisu bila ista, +++ u Palestini, Frigiji, Maloj Aziji, obraća se mnoštvo i vjeruje u Krista! +++ No optužen je da narod buni, samo zato jer im je pokazivao Put,+++ U tamnicu je bačen nevin, na križ raspet, pa kamenjem zasut. +++ Jakov mlađi, sin Marije Kleofine, Isusu je po majci i rođak bio. +++ Hodao je bos i noćima bi klečao, U siromašnom odjelu pokornički živio. +++ S Isusom je bio na gori Tabor i vidio Njegovu slavu preobraženja,+++ a gledao je Isusa i u Maslinskom vrtu I kako se slava u muku mijenja. +++ Bio je prvi biskup u Jeruzalemu, o Isusu je hrabro propovjedao židovima +++ Mnoge je tako obratio na kršćanstvo Al njegova se riječ nije sviđala svima. +++ Glavari židovski mu smrću zaprijetiše govoreći da se Isusa odreći treba +++ Al Jakov je narod uvjeravao i dalje, pa je mučenjem i on išao put neba. +++ Sa visine velike baciše ga dolje a on se uspravi i tad moli za njih, +++ uzvratiše mu na to toljagom nekom u želji da konačno bude tih.+++ Ova mučenika dva pokopana su skupa U Rimu, u jednom grobu, +++ A život njihov ne želi šutjet ni danas već primjer biti i ovom našem dobu. +++ (tekst: Marija Gašpar)
Blog - prosinac 2012
srijeda, prosinac 26, 2012
Kakva razlika između jučerašnjeg i današnjeg dana!



Jučer malo djetešce, milina, nježnost... a danas Stjepan, mučeništvo, krv...! Vidimo iz ovog da naša vjera nije sladunjava vjera. Vjera traži svjedočenje. Možda se neće od svih tražiti mučeništvo, ali i na to trebamo biti spremni. Bunimo se kad nas malo križa zabole ili štagod drugo... a, bi li se mladi npr. mogli zapitati nisu li možda i sami krivi zato... jer ko im je kriv što hodaju golih rebara?         ... Budimo spremni uzeti na se i križ, pretrpjeti nešto iz ljubavi prema Bogu. Pripravimo se na to iskrenim kajanjem...

 

sažetak propovijedi:

Đakoni su pomagali apostolima. Nosili su i svetu pričest potrebnima. Bili su to izabrani, ''vrsni muževi, na dobru glasu''. Ali nije se Stjepan zadovoljio samo s tim da nosi pričest. On je govorio o Isusu, svjedočio Božju Riječ svojim riječima i životom.On to nije mogao držati u sebi!  Isus svojim sljedbenicima nije obećao lagan život. Vidimo i iz Ivanova evanđelja. ''Mene su progonili, i vas će''... ali kaže i ono: ''Ne bojte se''... ''Ne brinite što ćete govoriti''... ''Duh Sveti dat će vam u onaj čas''... ''Ne bojte se!'' '''Ustrajte...''  I Stjepan je imao tu snagu svjedočenja. Od svog učitelja je to – poprimio.

 Jedan je Marko bio na umoru. A posvađao se sa svojim najboljim prijateljem. I tri godine nije s njim pričao. A sad bi trebao otići s ovog svijeta, stati pred Božje lice i nije bio spreman otići tako. Znao je on ono iz Očenaša: ''Oprosti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim'' ... Nije se pomirio s Ivanom. Pa kako će njemu Bog oprostiti njegove grijehe. Rekao je svom sinu: ''Ajde, otiđi po Ivana! Ako hoće pomirio bi se s njim''... I Ivan dođe. Zagrliše se i pomiriše pred drugima.Tako su se pomirili. A kad su se pokušali sjetiti zašto su se ono bili posvađali – nisu se ni mogli sjetiti. Eto, a tri godine nisu pričali zajedno. Nakon nekog vremena pođe Ivan kući, ali Marko za njim vikne... vikne nešto zapravo grozno: ''Čuješ... ako ozdravim, ako mi bude bolje – ništa od pomirenja!''

A na nama je da se zapitamo: nije li i naše opraštanje često ovakvo. Nesavršeno, reklo bi se. To je kao da se zakopa ratna sjekira, ali joj drška uvijek viri iz zemlje. Tako da se svaki čas može iznova uzeti i iznova započeti ratovanje... A to nije opraštanje kojem nas Isus uči. 



Stjepan je opraštao neprijateljima. Nije to ono jednostavno opraštanje u obitelji kad te netko malo uvrijedi, pa kažete jedni drugima: ''Oprosti!'' i idete dalje... Opraštanje neprijateljima je teško. A Stjepan za njih moli: ''Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!'' Znao je on da oni ljudi koji su njega napadali zapravo su Isusa u njemu napadali, Njemu - Isusu su oni htjeli naškoditi a Stjepan zna da se Isusu naškoditi ne može. I zato moli: ''Oprosti im... Ne uzmi im ovo za grijeh!''

Opraštanje je jako svjedočanstvo. Ono rađa nove svjedoke vjere. Rekao je sveti Augustin: ''Da nije bilo one moltive svetog Stjepana, ne bi imali svetog Pavla!'' Sveti Pavao je kao Savao progonio kršćane. A kad se obratio kasnije i sam svjedočio kako je i on sudjelovao kod Stjepanove smrti. I on se rugao. I on ga progonio. Njegovu odjeću je čuvao dok su ga kamenovali. No, kasnije, nakon obraćenja - piše mnoge poslanice. Zamislite, koliko bismo bili osiromašeni da nije u Bibliji Pavlovih poslanica. 

Kako mi svjedočimo svoju vjeru? Svi smo mi ovdje kršćani. Barem jer smo svi kršteni. Ima kršćana koji misle da su kršćani jer su jeli bakalar i okitili bor. ... Bakalar je njihov Božić! Bor je – njihov Božić! I 'ne daj Bože' da im ko prigovori kako nisu pravi kršćani. Na primjer, ako vam netko u kući opsuje Boga ili Gospu - možeš li ti reći: ''Ne vrijeđaj moje roditelje!''.. ''Ne vrijeđaj mi ćaću i mater!'' Jer jesu - to su tvoji roditelji.  reći će neki: ''Aa, šta ću mi ja govorit. Naljutit će se...'' Ali eto to je prilika da svjedočiš svoju vjeru. Hrabro. Ne treba se tada stidit.

Nećemo valjda biti oni mlaki? Ni vrući ni hladni. Za takve je rečeno da će biti izbačeni - ispljuvani iz Božjih usta. 

I učimo se opraštati. Smrvimo to kamenje koje je namjenjeno da se nekog rani... 

 

Sretan imendan onima koji danas slave!

i neka vam Bog osnaži korake na putu mira...

na putu svjedočenja vjere...

magnifikat @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 25, 2012
Isus nam donosi mir. Znamo da je i uskrsli Isus kad je došao među učenike rekao: Mir Vama! I mi smo pozvani biti nositelji mira. Ali mi ne možemo davati ono što nemamo. (...pokajanje za ono kad nismo bili nositelji mira...)

Sažetak propovijedi (po sjećanju koje mi je danas možda malo slabije...)



Priča se da u Austriji postoji jedno selo gdje ljudi svake godine rade nove figurice za jaslice. I u tim jaslicama bi uvijek bila i figurica jednog čovjeka u narodnoj nošnji koji prestavlja njih, njihovu stvarnost u koju također Isus želi ući. Tako je jedne godine župnik došao vidjeti kako su oni to napravili, prije nego dođe služiti misu. No, na njegovo iznenađenje tamo nije bilo – malog Isusa? Gdje je nestala figurica? Pitao on – ali nitko nije znao. Išao do susjeda – ništa. A onda naišao na jednog dječaka koji se igrao s nekom crvenom kočijom. I dječak je – u kočiji vozio figuricu malog Isusa!!! A župnik vikne. ''Aaa, ti si taj koji je ukrao malog Isusa!!!!!!!'' Dječak se sav prepadne, smete se pa počne mucati pokušavajući objasniti da to nije bila krađa nego nešto sasvim drugo. Dječak je naime zaželio da dobije na Božić malu crvenu kočiju. I dobio je. A kad ju je dobio odlučio je najprije malog Isusa u njoj provozati!!! :) Župnik na to dječaka pohvali! Jer on učinio pravu stvar. Htio je nešto učiniti za Isusa. I učinio je. Na svoj dječji način.

Davno je možda bilo kad smo se mi kao djeca igrali figuricama. Kad je naša vjera bila tako djetinja i čista. No što se često događa? Nekima vjera prestane rasti negdje. Zakržlja. I kad je prestala rasti jer nije podržavana što se dogodilo? Sve postaje tako svejedno: Djed Mraz i Djed Božićnjak ili mali Isus i sveti Nikola... I oni nestvarni i oni stvarni...

  U ljudima postoji neka mrva vjere koju treba raspirivati, podržavati. Možda i preko nas. Čovjek je i osjećajno biće. A Bog preko osjećaja može nahraniti i ljudski razum. I u ovo vrijeme stariji se sjete dana kad su vjerovali tom djetinjom vjerom u malog Isusa. A tu vjeru treba hraniti. I ovih svetih dana što se dogodi. Osjećaju se lijepo, probudi se nešto od one djetinje vjere i to tinja tamo do Tri kralja i AMEN. Gotovo. 

Naša vjera raste. Kao što je Isus rastao u dobi, mudrosti i razumu, tako i mi s godinama moramo rasti u vjeri. Ne smijemo ostati na djetinjastoj vjeri.   (...) 

U današnjem evanđelju vidimo kako je Ivan o Isusu govorio da je On SVJETLO koje je došlo na svijet... 

Ima jedna priča o židovskom rabinu i njegovim učenicima:

Pitao ih je što oni misle kad prestaje noć a nastaje dan? Jedan je odgovorio: Je li možda onog trenutka kad mogu iz daljine raspoznati stablo datulje od stabla palme? Ne, odgovori rabin. Drugi ga pita: A da nije možda kad na 200 metara mogu raspoznati ovcu od koze? Ne, kaže on... I tako su se redali odgovori. Na kraju rabin reče: ONDA KADA GLEDAŠ DRUGOG ČOVJEKA U LICE I U NJEMU MOŽEŠ PREPOZNATI SVOG BRATA ILI SVOJU SESTRU, TADA NASTAJE DAN, A PRESTAJE NOĆ

Možemo li mi gledajući lice drugog prepoznati svog brata ili svoju sestru? A i gledajući Isusa možemo i u njemu prepoznati svog brata a i svoju sestru... 

Na kraju prisjetimo se priče o onom dječaku. I mi možemo provozati Isusa. Možda u tvom susjedstvu ima neka starica koja bi rado došla na svetu misu ali noge je više ne služe i ne može. Povezi je! Pa eto, ovih dana: NEMOJTE ZABORAVIT PROVOZAT ISUSA!!!

***

Župnik je na kraju čestitao Božić te imendan onima koji ga danas slave. Također je pohvalio zbor koji je svojim uvježbanim glasovima pokazao kako se može lijepo i složno slaviti Boga svojim talentom, te pozvao one koji im se žele pridružiti da to i učine. Obavijesti o obnovi župne kuće, slika i drugo – možda nije potrebno ovdje zapisati, ali je dobro znati da u našoj župi ima puno dobrih, požrtvovnih ljudi. 

*** Gloria in excelsis Deo !!! *** 

magnifikat @ 12:28 |Komentiraj | Komentari: 0
Židovi su iščekivali dugo vremena Spasitelja... A evo ovu večer i mi smo iščekivali i nije nam bilo teško doći i odreći se malo sna. (...) Izmetimo iz 'svojih  štalica' sve ono što nije Njega dostojno... pokajmo se za svoje grijehe...

sažetak propovijedi:



Njegov dolazak se dugo iščekivao, u židovske kalendare bio je crvenom tintom upisan, al eto neki su ga previdjeli. Nisu ga prepoznali. Spasitelj je došao. Trebalo je to proslaviti citarom, bubnjevima, i drugim glazbalima, ali nije. Ništa od tog nije bilo.

                Još od Adam i Eve nastao je jaz između Boga i čovjeka. I čovjek se skriva pred Svemogućim Bogom jer ga je strah. Strah ga je jer je zgriješio i skriva se iza nekog grmlja. Boji se Boga.

                U Mojsijevo vrijeme, kad se narod odao poganskim božanstvima, Mojsija su slali da s Bogom priča jer oni su se Njega bojali. Bog je svoju snagu i prisutnost pokazivao s njima danju i noću, u stupu od oblaka i vatre. Kad je Mojsije razgovarao s Bogom na Sinaju grmilo je, tutnjilo je i narod se bojao Boga.

                U vrijeme proroka ljudi su bili siti proročke riječi. Dojadilo im je slušati što sve moraju činiti. I Bog sam silazi na zemlju. On sam uzima ljudsko tijelo. Postaje malo dijete. Plače. Nije strašan, niko ga se ne boji. Bog je sišao na zemlju, ali nisu ga ljudi prepoznali. Naredba jednog smrtnika Augusta je zasjenila  njegov dolazak.

                A možda ima i među nama onih koji ga ne prepoznaju. Koji bi rekli kao neki agnostik kako vjeruju da postoji, ali ga nisu susreli. 

Gdje je nestalo vrijeme kad smo kao djeca prebirali figurice u jaslicama i divili se tom otajstvu... Gdje je nestao žar koji su stariji imali nekad prema Bogu?... 

                Ima jedna priča o Poljskom kralju Kazimiru koji je s vojskom išao na frontu kroz duboki snijeg. Najdnom se jedan vojnik pobuni pa reče: ''Lako je tebi. Ti si na konju, a mi gacamo po ovom snijegu.'' Kralj na to skoči s konja, no ne da ga kazni. Skoči da bi išao s njim kroz snijeg rame uz rame. I tako je vojnik mogao hrabrije ići naprijed videći da i njegov kralj ide s njim do pobjede nad neprijateljem...

I naš Bog ide s nama. To je Bog koji svima kaže:'' Dođite k meni! NE BOJTE SE!''
''Dođite svi vi umorni i opterećeni, ja ću vas odmoriti... '' 



Naš Bog nije strašan Bog. Postaje maleno dijete, a evo u euharistiji još i komadićem kruha. Čime se On naoružao? Naoružao se ljubavlju, nevinošću i strpljenjem! Eto takav je naš Bog - LJUBAV!

A kakva je ta Ljubav? Ta ljubav je široka - jer nikog ne izuzima, svi su ljudi u nju uključeni. ta ljubav je duga - jer traje vjekovima i za sve ljude davnih dana i ove sada i one poslije; ta ljubav je visoka - jer je s Neba sišla da nas gore povede; ta ljubav je duboka... 

To je ljubav koja želi dodirnuti čovjeka i njegovo srce. Možda nečije još kameno. Pred tom ljubavi se može plakati ... ali ne jer je došao nešto tražiti od nas, nego od radosti. 

(...) To je ljubav koja nikog ne osuđuje, koja nam stoji na raspolaganju. Koliko god to nama izgledalo djetinjasto i neshvatljivo tako je: to je ljubav koja nam stoji na raspolaganju. Kao majka koja se stavlja na raspolaganje svom malom djetetu. I nema tog čovjeka kojega ta ljubav želi mimoići, kojeg ne može dotaknuti. Možda se najbolje usporediti sa svijećom koja gori dok ne izgori. Dok gori svijetli drugima oko sebe, time ispunja svoju bit i nestaje. 

(...)

SRETAN BOŽIĆ 

SVIMA VAMA I VAŠIMA

... i onima odsutnima, 

... na bilo kojim putima ili bespućima ... 

magnifikat @ 02:06 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 23, 2012
Danas smo upalili četvrtu advenstu svijeću. Svijeća je to koja nas podsjeća na Utjelovljenu Ljubav. Na Boga koji je ušao u naše, ljudsko tijelo, na Boga koji se – kako župnik reče – '' 'ukožio' u našu kožu... i stoga nam je bliz a ne neki tamo gore daleki Bog koji samo daje zapovijedi. Ne možemo njemu reći da ne zna kako je to biti u našoj koži, jer On to zna. On je to iskusio. On je probao i trpljenje i napuštenost i progonstvo. On je Bog koji nam je blizu. S nama Bog. Gospa je vjerovala da Bogu ništa nije nemoguće i da On može ući u tu našu stvarnost. Danas čitamo i o Elizabeti u čijem je životu Bog također, ne kao u Marijinu životu, ali također na čudesan način djelovao. Ona  je u starosti svojoj doživjela da je Bog makao s nje sramotu pred svijetom. U Biblijskoj povijesti vidimo i drugih žena koje su vjerovale, ali ima i onih koje nisu vjerovale. Ima ih koje su se, kao Sara – smijale... koje su na tu Božju riječ gledale – podrugljivo!
Pa eto , pokajmo se za ono kad i mi nismo vjerovali nekoj Božjoj riječi iz Evanđelja, kad smo se možda, kao Sara, - smijali. ...



Sažetak propovijedi:

Evo Advent je skoro iza nas. Brzo će Božić. I mogli bismo reći da je taj Advent za nas bio jedna – ZADAĆNICA! I sad je pitanje kako smo mi tu svoju zadaćnicu napisali, kako smo riješilit taj svoj ispit? Bilo je ovo vrijeme kad smo se trebali s drugima izmiriti, kad smo trebali drugog posjetiti, kad smo se u ispovijedi trebali pripraviti za Isusov dolazak... a jesmo li? Kako smo to obavili?

Današnje evanđelje stavlja pred nas Marijin susret s rodicom Elizabetom. Marija je pohitila u gorje da pomogne svojoj rodici, a ova je od radosti sva treperila jer nekako kao da nije vjerovala da je dostojna da joj dođe Majka Njenog Boga. Od radosti joj zaigra čedo u utrobi. I iz tog susreta nastaje jedna oda radosti. Ne Bethovenova, nego jedna drugačija, bolja i ljepša. Od radosti zbog Boga koji dolazi.

...

Ima jedna priča o 2 čovjeka koja su išla kroz pustinju. 

Putem su se posvađali i jedan drugom opalio jedan šamar...Udareni se osjetio povrijeđenim, ali samo se sageo i nešto pisao u pijesku: A pisao je: DANAS SAM OD SVOG SUPUTNIKA DOBIO UDARAC. Produžili su tako sve dok nisu naišli na jednu oazu gdje su se odlučili zaustaviti. Onaj što je dobio udarac zamalo se nije udavio kupajući se, ali onaj drugi uskočio je u vodu i zvukao ga. Spasio mu život.. Kad je spašeni malo došao k sebi, urezao je u jednom kamenu riječi: DANAS MI JE MOJ SUPUTNIK SPASIO ŽIVOT! Onaj koji ga je bio udario upita:Kad sam te udario, poruku si napisao u pijesku, a sada je urezuješ u kamen. Zašto? A on mu odgovori: ''Kad nam netko napravi nešto loše to trebamo zapisati u pijesku, takod a može biti izbrisano. Ali kad nam netko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen da ga ništa ne može izbrisati!

Kad bismo barem i mi tako činili: pamtili što je dobro od drugog, a zaboravljali ono loše. Koliko bismo samo dobra napravili!!!

Kad bismo samo u srce urelazi ono što je DOBRO. A ono zlo - izbrisali. 

Mi smo pozvani biti BOGONOSCI, kao Gospa. Ona je Boga donijela svojoj rodici Eliazbeti. A mi možemo pričati kako su nekada vremena bila bolja, kako su se ljudi više posjećivali... Mi ne možemo vratiti prošla vremena. No ono što možemo učiniti je - danas nešto napraviti. 

Ivan je zaigran u Elizabetinoj utrobi. zašto je zaigran? Jer je Bog blizu! Bog je došao k Njemu. A evo i mi smo pozvani biti ''trudni Bogom'', ...ma kako nekom zvučalo kao neko bogohuljenje... I rađati Boga u srcima ljudi! Donijeti Boga drugima. 

Ko tebi brani danas sjesti u auto, s djecom i otići posjetiti one koji su sami!

A i ovog Božića - Ima li onih kojima možda ni njihova djeca neće doći. Možemo li im mi doći i otkloniti njihovu tugu?  O nama ovisi koliko će takvima Božić biti sretan. O nama ovisi. O našem posjetu.  Naš posjet će im možda biti jedina BOŽIĆNA ČESTIKA... 

- Budimo zato Bogonosci! -

I nešto vezano uz skora zbivanja u župi: Uskoro ćemo slaviti u našoj župi, u crkvi u Satriću - IME ISUSOVO. 2.1. ... Prilika je to da opet zajedno proslavimo. Župljani su odredili vratiti stare, svečanije običaje, pa dajmo i mi svoj doprinos zajedništvu. Nemojmo se dijeliti na one koji su prije nisu išli u crkvu, sad idu, na ove i one... Svi smo mi Jedno. Jedna župa. 

Napomena vezana uz blagoslov domova: Pripremite se na dolazak svećenika. Budite spremni primiti Božji blagoslov... 

magnifikat @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 17, 2012
Dragi župljani!

Kad nam na početku Došašća Crkva čita Evanđelje koje govori o svršetku svijeta i o konačnom Gospodinovu dolasku onda ona nema namjere plašiti svoju djecu nego ih hoće opomenuti da vrijeme prolazi, da je zemaljski život privremen, da cilj naših nadanja i želja ne može biti zamaljski nego nebeski grad Jeruzalem.

Ako ovim svijetom potresaju ratovi, neredi, izopačenost u načinu života, onda je sve to za nas jedna opomena. Otklanjajući  Boga čovjek propada. Samo ga Bog može spasiti. I stoga nam Isus govori: ''Uspravite se i podignite glave svoje, jer se bliži vaše otkupljenje''. (Lk 21, 28)



Crkvi je na srcu samo jedan cilj: da u srcima probudi želju i potrebu za spasenjem, želju za Spasiteljem. Ona pravednost i ona svetost koju je Spasitelj donio na zemlju moraju niknuti i rasti u srcu kršćana i iz njega se širiti po svijetu.

Pred nama je Godina vjere u kojoj nastojimo raspiriti čežnu za Spasiteljem i osobnim spasenjem. U ovome trenutku nevoljne hrvatske situacije kad mnogi ostaju bez radnog mjesta i osnovnog za život, potrebno je podijeliti s drugima i ono malo što imamo da nitko ne živi ispod razine dostojanstva. Tako se promiče život vječni, a snaga za takav način postupanja pronalazi se samo na koljenima u molitvi.

Pozivam vas da to činimo na satu klanjanja pred Pressvetim kojega obaljvamo svakog prvog četvrtka u mjesecu, kao i na duhovnoj obnovi koju ćemo upriličiti u Godini vjere. Radite više i osobno na boljem upoznavanju i odnosima po svojoj vjeri u svojoj obitelji. Započnimo odmah, ovim svetim vremenom došašća, kako bi nam ovaj i konačni susret s novorođenim bio na vječnu radost.

 

Čestit Božić i blagoslovljenu novu godinu

Želi vam vaš župnik

Fra Stanko Dotur

magnifikat @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 16, 2012
Početak slavlja Radosne nedjelje započeo je plačem malog novokrštenika, novog člana naše župe, malog Stipe Bešlića. Njegovi roditelji su, kako župnik reče, već četvrti put doživjeti RADOST darivanja života i evo sada ćemo taj četvrti život primiti u zajednicu Crkve, a svi zajedno smo odgovorni da svojim životom čuvamo u njemu svjetlo vjere.



Svake nedjelje jedan prvopričesnik upali adventsku svijeću/e. Pri tom se čita prigodno čitanje. Ovaj put o Radosnoj nedjelji. Mislili smo pri tom i molili za one u čijim životima se radost ugasila.

Kako je ujedno i nedjelja Caritasa pozvani smo također razmisliti o onima koji nisu tako sretni kao mi, koji imaju manje, koji su možda gladni. Neki su gladni kruha, a drugi opet posjeta ili lijepe riječi kako bi osjetili da nisu sami, da je Bog s njima. Emanuel.

Sažetak propovijedi:

Bernard je volio brze vožnje. Bio je strastveni vozač i stoga je svima bilo čudno kad je Bernard obznanio da – prodaje svoj motor! ''Kako? Zašto? Pa ti si uvijek volio taj motor, vožnje, zašto ga sad prodaješ?'' – pitali su ga poznanici. Prodajem ga jer očekujem dijete. Ne smijem se više poigravati svojim životom, ni životima drugih.'' – bio je njegov odgovor.



Eto i mi čekamo dolazak jednog Djeteta. No to dijete nije obično dijete. To dijete koje je plakalo u prosinačkoj noći je naš Spasitelj. To je naš Bog. I mi se ne smijemo POIGRAVATI ŽIVOTOM dok Njega čekamo. Trebamo se malo uozbiljiti. Moramo postati BOLJI. Nema tog čovjeka koji ne bi mogao postati bolji.

A ima duša za koje bi se moglo reći da su MRTVE DUŠE. Takve duše mogli bi usporediti sa ženom koja  nosi mrtvo dijete. I to dijete je teret tijelu. A eto takva je i  duša bez Boga: mrtva duša!

Vidimo u današnjem evanđelju kako ljudi dolaze Ivanu koji najvešta Isusov skori dolazak. Dolaze mu  i skoro s nekim strahopoštovanjem pitaju: ''Daj reci nam ŠTO NAM JE ČINITI?'' A među njima su i carinici. I što im Ivan odgovara? Svatko od njih se treba popraviti. Biti bolji u onom što rade. Svatko u svojoj branši, reklo bi se. I nema onog tko se ne bi mogao popraviti, tko je bez grijeha. Takvim su se farizeji smatrali. Nitko od nas ne bi smio biti tako samouvjeren. Farizeji su živjeli u tom svom uvjerenju da se ne trebaju popravljati. Živjeli su u toj svojoj duhovnoj žabokrečini. Svatko je pozvan na promjenu svog života.  ''Pometi najprije ispred svoje kuće!'', reklo bi se. Spasitelj dolazi! Pruži ruku pomirenja ako s nekim nisi u miru. Suosjećaj s potrebnima u svojoj blizini. Ne treba ići daleko da ispuniš ono što Bog od tebe traži. Pogledaj malo na svoju obitelj.

Pogledaj na svoje stare i nemoćne. Imaju li oni isti tanjur kao i ti ili neku drugčiju zdjelu ''jer prolijeva, jer mu ruke drhću'' – ''Pa nek prolijeva, pa nek po podu pljuca, stavi mu krpu!''

Ili, kako se ponašamo prema djeci? Ne treba obilaziti shoping-centre da ga usrećiš, treba s djetetom razgovarati, vidjeti što ga stvarno veseli. 

Uđi u centar svoga srca! I tamo vidi što to treba popraviti!  Možda mogu svom susjedu iscjepati drva jer on ne može, možda mogu nekog starijeg pozvati kod sebe pa mu reći: ''Eto ti danas ne moraš ložiti, dođi kod mene!''

Pa eto, pripremajmo se za Isusov dolazak dobrim djelima  inače se nećemo okusiti Radosti. 

Budimo ono žito koje se spominje u evanđelju, koje će Bog skupiti u svoju žitnicu...

magnifikat @ 13:35 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 9, 2012
(sažetak današnje fra Stankove propovijedi)

ivan

Ljudi  su se uvijek pripremali za dolazak neke važne osobe, kralja, predsjednika, ovog ili onog... Trude se počistiti i ugostiti Ga. Pa pripremimo se i mi na dolazak Isusov skrušenim kajanjem...

...

Kroz vijekove su ljudi nastojali NAĆI LIJEKA za razne bolesti. Vjerovali su u razna božanstva, poganske bogove, i pokušavali naći riješenje da se riješe boli. Oduvijek su se ljudi brinuli za ZDRAVLJE TIJELA, pa i danas.

Na našim prostorima kršćanstvo je davno došlo. Ljudi su upoznati s pravim Bogom, Bogom koji je osoba, a ipak i danas neki imaju krivu sliku o njemu.  Jedni o Njemu pričaju na jedan način, drugi na drugi. Oni koji o Njemu krivo misle mogli bi se i raspitati kod onih koji o Njemu znaju, koji s Njim druguju, ali ne pitaju. A Bog nam je potreban. Potrebniji  od zdravlja tijela.

BOG NAM JE POTREBNIJI od kisika kojeg udišemo, od hrane koju jedemo, od svjetla kojeg gledamo. Jer  što će ti i zdravlje tijela ako nemaš zdravlje duše? Što će ti i sunce ili što će ti čak i očinji vid, ako nemaš radosti u duši?  A čovjek koji nema Boga u duši – nema ni mira ni radosti.

Znamo da ima opasnih virusa koji razaraju tijelo, kao što je sida na primjer, ali ima jedan virus koji opasno razara dušu. To je virus mržnje, zavisti, ljubomore...

Ivan nas u današnjem evanđelju poziva da poravnamo staze Gospodinu, a ne misli on na neku škalju, na kaldrmu, na ove naše rupe po cesti. On misli na nešto drugo. Što su te doline nego udaljenosti između jednog i drugog čovjeka? Poravnite te doline! Doline između tebe i tvog brata, između tebe i tvog susjeda. Poravni dolinu između tebe i tvog Boga!
Zašto molimo Očenaš u kojem kažemo: ''Oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim'', ako mi ne otpuštamo svom bratu, ako ne praštamo...?!  Onda, ako ne praštamo, mi svojim Očenašem na sebe zazivamo prokletstvo

n


Mi smo takvi da uvijek čekamo da se drugi prvi ispriča, da on prvi priđe ''jer je on mene uvrijedio''. Mi se ne želimo poniziti. A Isus se ponizio. On je na sebe uzeo naše tijelo i došao k nama. ...

Braćo i sestre, nema vjere bez djela. ''Vjera bez djela je mrtva'', kaže nam Sveto Pismo.

Uskoro ćemo slaviti i Božić. Kako ćemo slaviti? Je li to vrijeme samo da se zabavimo, da se napijemo? To je nakereni Božić, krivi Božić. Naš kršćanski Božić ne smije biti takav. 

Pravi Božić je tamo gdje se čezne za Bogom. A Bog je i u sakramentima.

Koliko mi čeznemo za sakramentima? Ne čeznemo – kad su nam, takoreć, nadohvat ruke.

... Evo u ovom vremenu Došašća, molimo Ga da dođe u naša srca,

da dođe u naše obitelji, naše zajednice, našu Domovinu... 

Amen.

 

magnifikat @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 8, 2012
Unatoč sinoć najavljenom snježnom valu i očekivanom bijelom pokrivaču  kod nas je eto osvanulo jutro bez snijega.

Bog je dopustio da na blagdan Bezgrešnog začeća Marijina imamo najavljenu procesiju u Maljkovu.

Na početku današnjeg slavlja gvardijan fra Petar Klapež je blagoslovio novi Gospin kip.           Prisjećajuć se da crkva svetog Josipa u Maljkovu ubrzo slavi 100.-u godišnjicu postojanja, reče u propovijedi kako evo na ovim prostorima započinjemo novo stoljeće  s Gospom, s njezinim kipom i njezinom pomoći.

m

Tih dvoje svetaca koje časti crkva u Maljkovu, Josip i Marija, su eto dvoje ljudi preko kojih je Bog učinio najveći zahvat u povijesti spasenja. 

Fra Petar se osvrnuo na tešku povijest mještana ovog kraja kako kroz Domovinski rat tako i prije njega te potakao vjernike da ostaju vjerni Bogu u poteškoćama. 

Govorio je o grijehu naših praroditelja, Adama i Eve te o zlu koje je u svijet ušlo njihovim neposluhom Bogu. A kako onda, na početku svijeta, tako i danas, ljudi su skloni prebacivati krivnju za svoje grijehe na nekog drugog: muž na ženu, žena na sotonu...

Svaki život je svet. A ima onih koji ga namjerno prekidaju u vrijeme trudnoće i time ne škode samo tom životu nego i sebi. Nedavno je u Sinju bila gospođa iz Vukovara koja je svjedočila o svom teškom iskustvu u Domovinskom ratu pa nam je fra Petar ispričao i njenu priču, o silovanju, o rođenju djeteta kojeg je odbacila, te o konačnom prihvaćanju tog djeteta i opraštanja.

Opraštenje nije lagano. Ima sigurno i na ovim prostorima ljudi koji su doživjeli teške stvari u ratu, poniženja i nepravdde. Čovjek sam je nesposoban za opraštanje neprijateljima, ali Bog je onaj koji daje snagu.  ... 

..................

''Kako je lijepo kao braća zajedno živjeti'' - reče na kraju fra Stanko, izražavajući zahvalnost fra Petru na gostovanju, a također i župljanima, jer, kako reče, euharistija je sakramenat ZAJEDNIŠTVA, i lijepo je da su na misi, ne samo Maljkočani nego i mještani Potravlja i Satrića, koji su doprinijeli svečanosti svojim prisustvom noseći u procesiji i barjake iz drugih naših crkava, a svetu misu je svečanijom učinio i zbor iz Potravlja. 

                           Na izlasku smo mogli ponijeti i Gospine sličice, tiskane za ovu prigodu. Na sličici je Gospin lik kao što je onaj na barjaku (Bezgrešno začeće), a otraga s molitvom koju su župljani pozvani moliti:

 

''Obnovi Gospodine u našim srcima  

 ljubav prema Tvojoj Majci

da po njezinom zagovoru i primjeru

postanemo dionici Tvoje nebeske slave.

Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.''  

 Amen

*************

(na slici gore: novi Gospin kip u Maljkovu, u crkvi sv. Josipa)


fotografije: Ante Gašpar


magnifikat @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 0
Barjak Bezgrešnog začeća, Maljkovo

gospa

g

 

bezgrešno začeće

sveti josip

procesija

filip i jakov

ime isusovo

procesija ulaz

crkva

zbor

križ

čitanje

čitanje

evanđelje

p

m

oltar

misa

pričest

fra stanko

b z

Dana Gospodnjeg 8.12.2012.

fotografije: Ante Gašpar

magnifikat @ 17:37 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, prosinac 5, 2012
Neki krivo misle da se na ovaj blagdan slavi

- Isusovo začeće, što nije točno, jer blagdan Isusova začeća slavimo 25.3.  - 9 mjeseci prije Božića.

Radi se o Gospinu začeću u utrobi njene majke Ane, što se slavi 9. mjeseci prije Male Gospe, tj Gospina rođendana. 

Bezgrešno začeće

A ako Gospa nije začeta po Duhu Svetom, kao što je Isus začet, nego je ona začeta prirodnim putem od roditelja Joakima i Ane - zašto je onda to začeće BEZGREŠNO?

Papa Pio IX  to definira ovako:

„Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.”

  (Pio IX. Bulla Ineffabilis Deus: DS, 2803).

I to je dogma. To je vjerska istina koja nas obavezuje na vjerovanje.                                                    (Tko ne bi vjerovao u neku dogmu tj. proglašenu istinu vjere, sam sebe isključuje iz zajedništva Crkve)

A što bi to značilo da je Gospa ''oslobođena ljage istočnog grijeha''? Gospa je, kao nitko od ljudi PUNA MILOSTI. Tako ju je i anđeo nazvao. Ona je bila puna Boga. Istočnim grijehom - grijehom Adama i Eve na sve nas - OSIM NA GOSPU - prešla je i GREŠNA LJUDKSKA NARAV. Gospu je Bog izabrao, još od Postanka svijeta, od grijeha Adama i Eve, da svijetu donese Spasitelja. Zato je za pretpostaviti da ju je Bog za tu ulogu posebno čuvao od samog početka, od samog njenog začeća.

 

magnifikat @ 20:50 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 2, 2012
Počinje nova crkvena godina!

A evo s novom crkvenom godinom započinje i ovaj blog - stranica 

o događanjima u župi sv. Filipa i Jakova, u Potravlju.

U životu ima raznih situacija IŠČEKIVANJA.

Jednu takvu čuli smo i u današnjoj propovijedi, o ženi koja je čekala susret s papom,

no stvari nisu uvijek onakve kakve očekujemo...

Dovoljno će biti ako iz propovijedi zapamtimo i samo ovo:

Mi iščekujemo Isusa

I on će sigurno doći. 

Na taj susret se treba prije svega pripremati DOBRIM DJELIMA.

Tko žednog napoji čašom hladne vode zato što je moj učenik, kažem vam, neće mu propasti plaća (Isus)

Kao što je ona žena brala cvijeće za papu,

eto naberimo i mi buket dobrih djela - za Isusa

do Božića...

***

Sjećajmo se Njegovih riječi: 

''Tko vas napoji čašom hladne vode, zato što ste moji učenici,

kažem vam,

neće mu propasti plaća''

magnifikat @ 12:40 |Komentiraj | Komentari: 0
Anketa
Ideš li svake nedjelje i zapovijednog blagdana na Svetu Misu
ISTAKNUTO
  • klikni: GLAVNA NOVOST U ŽUPI Image and video hosting by TinyPic
    Uveden blagdan Gospe Potravske ( !!! ?) Na Državni praznik, 8.10. Dan Hrvatske neovisnosti) Povod? - Bila jednom jedna slika ...
o Danu Gospodnjem
  • Sv. papa Ivan Pavao II :Image and video hosting by TinyPicApostolsko pismo biskupima, svećenicima, redovničkim zajednicama i vjernicima katoličke Crkve o posvećenju dana Gospodnjega
    ************* ''Spomeni se da svekuješ Dan Gospodnji'', glasi treća Božja zapovijed, koju Bog dade ljoš preko Mojsija, 1500 god pr. Kr. Isus također poziva na vršenje zapovijedi. A koji je Dan Gospodnji? Od Isusova uskrnuća - u nedjelju - za nas kršćane Dan Gospodnji je NEDJELJA. Dan u koji smo dužni sudjelovati na svetoj misi (bez opravdana razloga izostanak je teški grijeh) i u taj dan se uzdržavati od teških poslova... Osim nedjelje (i Uskrsa, koji je uvijek u nedjelju) zapovjedni blagdani su: Božić, Tijelovo, Velika Gospa i Svi sveti. + za župljane naše župe: sv. Filip i Jakov. (a za ostale župe - njihov svetac zaštitnik)
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.