(u župi sv. Filipa i Jakova, Potravlje)
Dan Gospodnji
HOME/naslovna
  • Image and video hosting by TinyPic Klikni na: CRKVA SV. FILIPA I JAKOVA, POTRAVLJE
Opis stranice
  • PROPOVJEDI
    - Na ovoj stranici možete pronaći PROPOVIJEDI kroz jednu crkvenu godinu (od Došašća 2012. -do Došašća 2013.) zapisane po sjećanju. Također i fotografije na župne blagdane. / (P.S. Papa Benedikt XVI ovu godinu proglasio je Godinom VJERE) Image and video hosting by TinyPic
ŽUPNIK
  • novi ŽUPNIK (od ljeta 2012) fra Stanko Dotur (25 godina misionar u Njemačkoj...)
Autor bloga:
  • Marija Gašpar
    (vjeroučiteljica); *** /Napomena: Propovijedi pišem PO SJEĆANJU; *** ukoliko bi netko imao nešto dodati, ispraviti, popraviti - može mi se javiti na gasparmarija@gmail.com A.M.D.G. (Ad maiorem Dei gloriam=Sve na veću slavu Božju)***** Napomena 2: Obavijest domene ''bloger.hr'': Od 1.10. sadržaj blogova na domeni ''bloger.hr'' ne mogu vidjeti oni izvan Hrvatske
Arhiva
« » sij 2013
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
7541
Pjesma sv. Filipu i Jakovu
  • SV. FILIP I JAKOV
    O Filipu i Jakovu iz Biblije znamo I što Predaja nam sveta kaže *** Život dati nego ga sačuvat** Rad Istine bilo im je draže! +++ Isus mijenja Filipove mreže I šalje ga u ribolov duša+++ A Filip krenu s vjerom, spreman, Učitelju do smrti poslušan. +++ Riječ je njegova ostavljala traga, I srca više nisu bila ista, +++ u Palestini, Frigiji, Maloj Aziji, obraća se mnoštvo i vjeruje u Krista! +++ No optužen je da narod buni, samo zato jer im je pokazivao Put,+++ U tamnicu je bačen nevin, na križ raspet, pa kamenjem zasut. +++ Jakov mlađi, sin Marije Kleofine, Isusu je po majci i rođak bio. +++ Hodao je bos i noćima bi klečao, U siromašnom odjelu pokornički živio. +++ S Isusom je bio na gori Tabor i vidio Njegovu slavu preobraženja,+++ a gledao je Isusa i u Maslinskom vrtu I kako se slava u muku mijenja. +++ Bio je prvi biskup u Jeruzalemu, o Isusu je hrabro propovjedao židovima +++ Mnoge je tako obratio na kršćanstvo Al njegova se riječ nije sviđala svima. +++ Glavari židovski mu smrću zaprijetiše govoreći da se Isusa odreći treba +++ Al Jakov je narod uvjeravao i dalje, pa je mučenjem i on išao put neba. +++ Sa visine velike baciše ga dolje a on se uspravi i tad moli za njih, +++ uzvratiše mu na to toljagom nekom u želji da konačno bude tih.+++ Ova mučenika dva pokopana su skupa U Rimu, u jednom grobu, +++ A život njihov ne želi šutjet ni danas već primjer biti i ovom našem dobu. +++ (tekst: Marija Gašpar)
Blog - siječanj 2013
nedjelja, siječanj 27, 2013
 

 

U prvom čitanju smo čuli kako je Izraelski narod vrludao i nije čuvao zapovjedi svog Boga nego je otišao za poganskim bogovima. Čuli smo kako je prorok od jutra do podne čitao Božji zakon, a narod je plakao!

I mi odlazimo od svog Boga i njegova zakona. I ako nismo u ropstvu 400 godina, ni 800, ima drugo ropstvo u koje čovjek može upasti. I nama treba obnova. Obnova srca. Da i mi čujemo Riječ Božju, da je 'prožvačemo' i da postane naš život. Ne može se služiti dvama bogovima. Odlučiti se! 

Ima i danas onih koji prigovaraju da ne žele ići u crkvu sad kad idu oni koji prije nisu išli. Daj Bože - da je puno više takvih, koji prije nisu išli u crkvu - pa sad idu.

obraćenje


Jednom je čovjek koji je redovito išao u crkvu bio ljut na drugog koji nije prije išao, a onda je počeo ići kad su se vremena promjenila. Pričekao ga je ispred crkve pa mu očitao bukvicu... Pitao ga je između ostalog pa zna li on glavne molitve... Onaj reče da baš i ne zna, ali da mu se čini kako i nije najvažnije znati molitve napamet... On zna da otkako ide u crkvu da je drugi čovjek, da mu je i u obitelji drugčije, da ima više mira i opraštanja..

Slušamo iz poslanice sv. Pavla o raznim udovima tijela. Zamislite koliko bi Crkva siromašnija bila da nema svetog Pavla. Koliko nam je poslanica ostavio...  A i Pavao je, sjetite se, u svoje vrijeme bio žestoki progonitelj Crkve. 

...

***Crkvi se danas svojim KRŠTENJEM pridružio i novi član - mali GABRIJEL HRGOVIĆ*** 

magnifikat @ 16:03 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 20, 2013

U današnjim riječima evanđelja susrećemo Gospu, na čiji zagovor Isus čini svoje prvo čudo u Kani Galilejskoj. Često nama Hrvatima prigovaraju da Gospu previše stavljamo u središte, a ne Boga. No nije baš tako. Mi Mariju častimo kao Zagovornicu našu, koja kod Boga zagovara za nas, za naše potrebe....

kana

***'Vina nemaju*** - govori Marija Isusu!

A Isus će njoj na to: ''Što ja imam s tobom, ženo!'' - ko da se njega to ne tiče. ... Isus kao da ne želi učiniti ono što ona od njega traži, ali vidimo da Marija ne gubi nadu. Ona ustraje. I Isus ne može a da ne udovolji svojoj Majci, pa to onda  i čini iz ljubavi prema njoj. 

I Isus čini svoje prvo čudo: pretvara vodu u vino. Mjenja srž - bit stvarnosti. 

A ''učenici njegovi – tada povjerovaše''! Tako piše. A što su do sad o Njemu vjerovali?  Znali su da je Učitelj... ali evo, sad mu povjerovaše

vino

U ovom događaju dolaze do izražaja dvije stvari: Marijina briga i Božja svemoć!

***Marijina briga je tu na djelu. Ovdje je to konkretno bilo na svadbi. Ona zagovara  za mladence... a i za roditelje njihove možda... Marija je ona koja zagovara i DANAS za naše potrebe i  moli Isusa: ''Vidiš Sine, u potrebi je...  učini mu to, nemoj da se osramoti...!''  Ona zna što nama treba.  Ona je s Isusom, za Isusa. Za Crkvu cjelokupnu. 

***Božja svemoć!  Bog je onaj koji može promjeniti srž stvarnosti. Ali traži i našu suradnju.

Mi sami smo nemoćni. Mi vidimo da ne možemo učiniti puno. Ali od nas se traži suradnja, a ne da stojimo skrštenih ruku... ''Ja sam pokušao , učinio što mogu, što je do mene, pa ... sad je na Tebi da Ti nešto učiniš''

***

''Vina nemaju!'' - Ne radi se kod nas o tom vinu. Kod nas je u pitanju nešto drugo. Što to danas nemaju?  Možda pouzdanje? Vjeru? ...  Opraštanje?  Nije lako opraštat. Ima jedna jaka rečenica koju piva Điboni:: ''Moglo bi bit da je lakše umrit nego reć: Oprosti!''. I možda je kod nekih stvarno tako. Smisla za križeve? Nemaju smisla za križeve, za podnit štogod, za žrtvu - možda ponajviše to. 

Marija je ustrajala u svom traženju. Ona ne prestaje tražiti ... za nas. A mi kad molimo, ako nas odmah neki svetac ne usliši - mi se okrenemo od njega, ostavimo, i tražimo drugog nekog.

Naši životi često su razvodnjeni ... a tako je kad nema -  svjedočanstva vjere. Drugi od nas to očekuju. Žele u nama pronaći Boga. A ne nalaze. I kad ga ne nađu okrenu se i odu. 

Ne zaboravimo da Bog može promijeniti našu stvarnost. I da je Gospa s nama... ona koja govori:

''Što god vam rekne učinite!''




magnifikat @ 10:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 13, 2013
Isusovo krštenje

 Slavimo, na ovaj dan - Krštenje Gospodinovo. A ujedno je to dan u koji se sjećamo i našeg krštenja, dana kad je u našu dušu ulivena milost Božja koju kroz život trebamo čuvati. Mi smo tada prihvatili krštenjem STAVITI SE BOGU NA RASPOLAGANJE. Tako, mi se možemo, skupa sa svojim talentima – darovima staviti Bogu na raspolaganje ili prolijevati tu Božju milost...

U današnjem evanđelju Ivana pitaju nije li on Onaj koji ima doći, nije li on - Mesija. A On im kaže da nije. Mogao je on reći i da je -  možda ne riječima nego na koji drugi način... no Ivan za Isusa kaže - : ''Ja nisam dostojan ni remenje na njegovoj obući odriješiti''

Ljudi su hrlili k Ivanu. Ivan ih je naučavao, i onda krstio krštenjem koje je više simbolično, i samo priprema na ono krštenje koje Isus daje. Ivanovo naučavanje prestaje i on svoje učenike sada šalje – Isusu. 

I Isus dolazi na rijeku Jordan među to mnoštvo da se i On krsti. Ivan Ga na prvu odbija. ''Ti bi trebao mene krstiti''. Ali Isus ulazi sve dublje u tu vodu, da bude kršten... ali ne zato jer je njemu trebalo obrisati grijehe. On nema grijehe, On je sami Bog! Sama čistoća i samo Nebo! On ulazi u rijeku Jordan kako bi tim činom posvetio sve vode svijeta – kojim ćemo i mi biti kršteni. 

Nebo se otvara i Duh Sveti silazi na Isusa. I začuju se riječi: ''Ovo je SIn moj Ljubljeni. U njemu mi sva milina!''   Zamislite - Bog nam je dao svog Sina. Dao nam je ono što je Njemu najdraže. Njemu najmilije. Kud ćeš veće radosti! Kud ćeš veće časti! Njegov Sin je došao - k nama...

a da bi mi jednom bili kršteni u Njegovo ime i na neki način postali dionici Božji... da bi se i mi, na neki način, ''učlanili u Presveto Trojstvo''...

kRŠTENJE

Važno je sjetiti se dara od Boga, kojeg smo primili na krštenju. I sjetiti se onih koji su nas na krštenje donijeli. Sjetiti se naše 'krštenice'... 
Vidite koliko je važno imati osobnu kartu, = ligitimaciju, OIB... nemoš ni struju platit ako nemaš osobnu.  A i niti bez krštenja nema Svjetla - Vječnog Života. 

Lako se udaljiti od onog Boga kojem smo na krštenju pripali, pa onda slijediti nekog mamona...

ali Bog nam uvijek daje priliku i da mu se ponovo vratimo. Mi lako vridimo mrlje na drugima, crne rupe... a to valjda zato jer su onda naše manje vidljive... Bog nam daje priliku da se očistimo u sakramentu pomirenja. To je naša ''kemijska čistionica'' - da vratimo opet stanje Milosti. 

Pozvani smo na obraćenje, na mijenjanje...

Bio jedan kralj koji je čuvao uspomenu na svog Oca. On je oko vrata nosio medaljicu s Očevim likom. I kad bi išao u bitke znao bi poljubiti taj medaljon govoreći: ''Ne daj oče da okaljam Tvoje ime, ne daj da ičim obezvrijedim Tvoju krv...''

I to je dobro - ne htjeti okaljati ime tvog oca, tvoje obitelji... 

a koliko još više trebamo nastojati oko toga da ne okaljamo Ime Božje,...

Zato, Bože sačuvaj da okaljamo ime Isusa Krista, ime Božje - u koje smo kršteni!




magnifikat @ 13:07 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, siječanj 9, 2013
Godina vjere započela je 11. Listopada na svečanoj liturgiji

Otvorio ju je sv. Otac papa Benedikt XVI. Na Trgu sv. Petra. Mi smo je u našoj župnoj zajednici započeli u nedjelju 14.10. svečanim ophodom sa slikom Gospe Potravske i sv. Misom, te izloživši veliki križ, znamen našega spasenja i vjere. Prije 50 godina započelo je zasjedanje II. Vatikanskog koncila a prije 20 godina proglašen je katekizam katoličke Crkve. Ta dva događaja su u svakom slučaju miljokazi u novijoj povijesti Crkve. U to vrijeme mnogi su očekivali da će Koncil pokrenuti obnovu koja će uroditi bogatim plodovima, no brzo se pokazalo da Crkva u velikoj krizi.

Sveti Otac je primjetio kako kako se tijekom proteklih desetljeća ''duhovna pustinja'' proširila. Problem je u ovome trenutku naše povijesti da je Bog nestao s ljudskog obzora. To su oštre riječi kojima je papa opisao dramatično vjersko stanje u svijetu. Prema riječima Benedikta XVI. Rodio se ''mentalitet u kojem je Bog postao posve ili djelomično odsutan iz ljudskog života i savjesti''. Ta se kultura nije zaustavila pred vratima Crkve nego ju je duboko prožela i iznutra uzdrmala kršćansku vjeru te snažno utjecala na ponašanje vjernika koji su često uvjetovani kulutrom slikom koja nameće kontradiktorne modele i poticaje u praktičnom negiranju Boga: Bog više nije potreban, nije potrebno misliti na njega i vratiti se k njemu.

Inicijativa Svetog oca da najavi Godinu vjere izuzetno je dobro došla. Od početka svoje službe Sveti Otac je podsjećao da treba ponovo otrkiti put vjere da bi se sve snažnije osvijestila radost i obnovio entuzijazam susreta s Kristom.

Krist postavlja pitanje i traži odgovor. Najznačajnije pitanje koje je Isus postavio bilo je: ''Što kažu ljudi tko je Sin Čovječji?'' Isus je postavio pitanje svojim učenicima: ''A vi, što vi kažete tko sam ja?'' (Mt 16, 13-14) . Da nije prva kršćanska zajednica vjernika odmah nakon smrti posljednjeg apostola temeljila svoj život na toj vjeri, ne bi ni ona imala temelj svoje vjere niti bi se razvio pokret koji se zove kršćanstvo. Ta zajednica koju je sam Isus sam htio i utemeljio, nazvana je Crkva, što znači skup mnogih u jedno. 

O tom prvotnom Isusovom pitanju i odlučnom Šimunovom odgovoru trebat će razmišljat tijekom jedne godine. To pitanje povlači i druga pitanja što ih moramo postaviti u svoj iskrenosti samima sebi, kao što su: vjerujem li u Isusa Krista? Vjerujem li u njegovo povijesno postojanje i njegovo uskrsnuće? Vjerujem li da je on došao od Boga da bude Bog sa nama? Vjerujem li da je Njegova riječ Riječ Božja? Vjerujem li da mi se ništa ljepše nije moglo dogoditi nego da sam postao kršćanin? Ako moje tijelo može ostariti i zgubiti zdravlje,d a li se slično događa s mojom vjerom? Je li mojoj vjeri potrebna terapija? Je li još uvijek tako snažna da se može suprostaviti svim neprijateljima vjere, a jedan je od njih sigurno lijenost?

Ta pitanja koja nam postavlja savijest, već prosvijetljena našom vjerom, moraju postati prilika za odgovor svima onima koji mukom kao vjernici ili s razumljivim izazovom onih koji su daleko od vjere traže pitajući – možda čak i nesvjesno – samoga Krista: ''Tko si ti?''

Godina vjere najnaravnija je inicijativa koja se može predložiti, ne samo u vijreme kao što je ovo u kojem prevladava određena nevolja za vjeru, nego općenito za sva vremena. Od listopada ove godine i nadalje traži se da vrlo ozbiljno uzmemo u razmatranje pitanje vjere. Zašto? Prvi motiv: taj prijedlog poziva da revidiramo činimo li doista sve, a prije svega mislimo li u našoj zajednici na ono što se odnosi na vjeru. Traži se ozbiljan ispit savjesti. Drugo: da barem jednu godinu sve svoje sile upotrijebimo kako bismo razjasnili i osnažili svoju vjeru. Nećemo moći brisati sve. Možemo se pitati: Zar ne bismo mogli nastojati i činiti nešto drugačije? Možda i nešto više? Možda bismo mogli tražiti kako bismo mogli probiti onu barijeru koja nas često odvaja od onih koji bez svoje odgovornosti ne znaju za ljepotu kršćanske vjere. 

Godinu vjere možemo živjeti slično kao onaj koji si jednom u životu priušti otići vidjeti nešto lijepo. Ne posvećujemo uvijek pozornosti ljepoti. Godina vjere mora uvjeriti u prvom redu nas same kako je lijepo imati vjeru, biti vjernik. I naravno, dati svoje svjedočanstvo o njoj. Zbog toga je moramo slaviti.

Moramo biti svjesni da smo u isti mah i oni kojima je svanđelje namjenjeno i oni koji su pozvani evanđelje širiti. 

magnifikat @ 14:02 |Komentiraj | Komentari: 0

Gospi Potroskoj

O, Potroska Gospe, ti pridivna mati,
dica smo tvoja, sa kamena Hrvati.
Sinu svome naše molbe sve prinesi,
usliši nas, majko, pomoć nan donesi!


Pod Svilajon, Gospe, tvoja čeljad dišu
il po bilom svitu za tobon uzdišu.
Dušman se je na nas okomijo jako
jer smo tvoji, majko, jer nas voliš tako!

Iz potroske zemlje još temelji vire,
povist naša, Gospe, iz njizi izvire.
Još od crkve rimske tu ostaci leže,
ti to znadeš, majko, to nas s tobon veže!

Molimo se, Gospe, i predajemo tebi,
od zloga nas brani i prigrli k sebi.
Domovina cila pod tereton pada
pogledaj nas, majko, izbavi od jada!

Potročani tvoji sad krunice broje
i s pomoći tvojon zloga se ne boje.
Vira i poštenje kroz žile in teče,
Isusova rana u srcu ih peče!

O, Potroska Gospe, ti pridivna mati,
dica smo tvoja, sa kamena Hrvati.
Sinu svome, naše molbe sve prinesi
usliši nas, majko, pomoć nan donesi!


 

Ivica Gašpar, (studeni 2012)

magnifikat @ 13:54 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 7, 2013
U jednom članku župnog lista  kojeg je priredio fra MLADEN PROLIĆ možete pročitati, između ostalog, o FRA PETRU KARAPANDŽI – koji je župi darovao vrijednu GOSPINU SLIKU (Gospa Potravska; ujedno i naslovnica župnog lista)

gospa potravska

DJEČAK PETAR  je s roditeljima doselio u našu župu i tu živio kao dječak, premda se rodio u blizini Mostara.

Gdje je kuća u kojoj je živio? Pretpostavlja se negdje u Satriću, ispod Gubavice... kod Paštarovih kuća. 

Kad je Petar još bio dječak njegov župnik o. Frano Marinović je primjetio u dječaku veliku želju za znanjem i učenjem pa ga je on poučavao. Petar je kasnije otišao u franjevački samostan u Živogošće. Na studij je poslan u Italiju, a nda je postao i profesor na raznim franjevačkim učilištima. 

Upoznala ga je carica Marija Terezija kojoj je onda postao duhovnik. Fra Petar je iz Ugarske donio mnoge darove koje je dobio od carice M.T. kao i od uglednih građana.

Od te eto carice je i ova vrijedna slika - koja je darovana fra Petru, a fra Petar ju je darovao našoj župi. 

***********ovo su samo neke natuknice, a više o fra Petru možete pročitati  u župnom listu**********

''Uzmite taj župni list, ako ništa drugo onda zbog ove naslovne slike, pa je istrižite i držite negdje na vidnom mjestu'' (citiram župnika)

 

magnifikat @ 12:13 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 6, 2013
Crkva je, tamo u 11. stoljeću, uprizorila ovaj događaj – Bogojavljenje. Dan u kojem razmišljamo o Trojici Bogotražitelja, o tri sveta kralja. Dala im je i imena: Melkior, Baltazar i Gašpar. Zašto je ovaj događaj uprizorila? Zato jer Crkva i nas poziva da BUDEMO BOGOTRAŽITELJI, da tražimo Boga u svom životu, da tražimo Njegovu zvijezdu...

tri kralja

To je Bog koji zaslužuje naše divljenje. Ne tek pljesak, to je nešto što brzo prođe – nego divljenje. Kraljevi su se divili.

Tražili su i pronašli - Onog kojega su toliki navještali. Bog im se objavio u malom djetetu. Bog se objavljivao u povijesti korak po korak... Abrahamu... Mojsiju... prorocima... a evo sad u svom sinu. To je Božja objava: Bogojavljenje..

Može netko reći  ''Što ja imam tražiti Boga, tu je na misi. Bog je u meni. Nemam se tu ja što truditi'' Ali nitko ne može reći da ne treba Boga tražiti. Bog nije netko koga mi možemo posjedovati, zaključati u škrinju kao da mi njega posjedujemo. Ne. On nas posjeduje. On je Bog.

Svaki čovjek Boga možda i ne znajući - traži. I ne može biti miran dok Ga ne pronađe. ... Nemirno je srce njegovo dok Boga ne nađe. I stalno je na putu tog traženja i nalaženja... dok Ga jednom ne nađe u vječnosti...

pokaznica

A tražiti ga moramo i kad znamo da je tu negdje. Tražiti kao malo dijete koje zna da su roditelji tu negdje, u kući ali ono ih ne vidi. I što dijete onda radi nego doziva: ''Mama, gdje si? Tata, gdje si?'' Ili: ''Seko, gdje si? '' Otvara vrata, jedna po jedna dok ne nađe... 

Kad tražiš da se nasitiš nije ti dosta tek tanjur juhe. Želiš se nahraniti.  Moglo bi se reći da trebamo - na/hraniti BOGA-  U SEBI. (... /...)   Ako Ga ne 'hraniš' – umrijet će (u tebi).

***

Isusa su mnogi tražili. I Herod Ga je tražio. ALI, NE IZ LJUBAVI.  Tražio ga je da mu život skrati... da ga pogubi. I Pilat Ga je kasnije vidio i reče: ''Ne nalazim na njemu nikakve krivice!' – al isto ga predade na križ...

Farizeji su također Isusa tražili. ALI, NE IZ LJUBAVI. Oni su ga tražili kao što pas traži Gospodara. A pas ne traži Gospodara – iz ljubavi.

To je Bog koji od tebe ne traži ni zlato ni srebro niti išta što mu ne možeš dati. A što on od tebe očekuje? On od tebe traži VJERU - NEPOKOLEBLJIVU VJERU (...)

Od svakog očekuje da bude ono što može dobra učiniti -  tamo gdje živi. I ti možeš biti u svojoj sredini kao mali kotačić koji onda pokreće i druge. A ne biti ko pokvareni sat ili neki pokvareni mehanizam...

Ne slušaj one koji te žele izvući iz ckrve, odvući s kora. Ti imaš Bogu nešto dati , ti imaš nešto što ti je Bog dao i to trebaš dati drugima, a Njemu na slavu, oploditi taj dar; umnožiti ga i tako umnožena ga vratiti Bogu. 

Svatko od nas treba tražiti Boga. I vratiti se kući drugim putem: Boljim. Mi možemo izabrati i život bez Boga. Bog je dopustio i pakao. Upravo jer je pravedan. Jer poštuje našu slobodu. I jer ti daje slobodu – pušta te da odlučiš kojim ćeš putem.

(znak mira:)  *** ''Ne izgubi svoju krsnu Zvijezdu!***

(otpust:) *** Neka nam današnja tri Bogotražitelja pomognu da se kući vratimo drugim,

drugčijim putem,

DA SE VRATIMO DRUGČIJI, BOLJI... 

magnifikat @ 14:05 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 3, 2013
 

 

barjaci

procesija

 

svećenici

(bivši župnik Potravlja - fra Jakov Viro, fra Stipe Bešlić-svećenik rodom iz Potravlja,

provincijal fra Joško Kodžoman, sadašnji župnik - fra Stanko Dotur)

 

...

 

(fotografije: Dalibor Soldić)

magnifikat @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 0

/propovijed ovaj put nije po sjećanju, već copy/paste; od župnika/

Na vjeronauku župnik pita: «Juda je izdao Isusa pa se u očaju
objesio o stablo. Što vi na to kažete?»

Jedan dječak reče:
«Da sam ja bio Juda, ja bih se objesio Isusu o vrat.

To je učinio sv. Ivan.  Otvoreno priznaje da je on «učenik
koga je Isus ljubio». To nam dokazuju tolike zgode iz Evanđelja.

sv ivan

Kod uskrsnuća Jairove kćeri ... Ivan. Na Taboru za vrijeme
preobraženja  - Ivan. U Getsemaniju – Ivan. Kad je umirao na
križu – Ivan. Pa i sam Isus iskazao je veliko povjerenje Ivanu
kad mu je s križa izručio svoju majku njegovoj brizi.


       Danas zajedno s Petrom trči na Isusov grob. Tjera ga
ljubav prema Učitelju. Tu se je uvjerio da je Magdalena bila u
pravu kad je rekla da Isusa nema u grobu. Ali nije bila u pravu
kad je tvrdila da su Isusa uzeli. Na temelju uredno složenih
povoja zaključio je da tijelo nije ukradeno. Počeo je
vjerovati da je Isus doista ustao od mrtvih. Vjera u uskrsnuće
napunila ga je tolikom energijom da je u mnoge krajeve kugle
zemaljske donio svjetlo vjere.

Njegovo svjedočanstvo uskrsnuća Isusova temelj je i naše vjere.  

 Bio je progonjen i kažnjen teškim radom u rudnicima. Pogani ga htjedoše
otrovati, no on blagoslovi vino i iz čaše iziđe guja.(Pa to Isus reče: ''popiju li što smrtonosno neće im naškoditi''...) Na Patmosu je bačen u bačvu vrelog ulja.

Govori se da je u Efezu uskrisio mrtvaca, a na njegovu se riječ
srušio spomenik božice Dijane.

 Zamolimo ga danas da i u nama sruši sve ono što nije dostojno ljubavi Božje.

Ustrajno je učvršćivao među braćom zapovijed ljubavi koju je Isus izlio
na njega.

 Ljubav su ljestve kojima se čovjek penje u stan koji nam je Isus pripremio u kući svoga nebeskoga Oca...   Ivan svojim životom potvrđuje da nije bio samo jedan obično čovjek riječi, već onaj koji prvi u život provodi ono što propovijeda.    

 ****

Može takvih uzora biti još mnogo. I ima ih.
Ali ako ih mi ne želimo slijediti, to nama vrlo malo koristi. To je onda kao zakopano blago.
A upravo je to zabrinjavalo Ivana.
        Ivana brine to, što je Isus među kršćanima stranac, koji svaki puta mora kucati na naša vrata i pokazivati osobnu kartu da bi ušao unutra.

  U nekim krajevima njemačke zaručnici i bračni drugovi
nazdravljaju vinom blagoslovljenim na blagdan sv. Ivana i
govore: «Pij od ljubavi svetoga Ivana.»
To i ja vama želim na ovaj blagdan. Pijte od ljubavi sv. Ivana
da biste jednom svoju glavu naslonili na grudi Isusove.

magnifikat @ 12:57 |Komentiraj | Komentari: 0
Anketa
Ideš li svake nedjelje i zapovijednog blagdana na Svetu Misu
ISTAKNUTO
  • klikni: GLAVNA NOVOST U ŽUPI Image and video hosting by TinyPic
    Uveden blagdan Gospe Potravske ( !!! ?) Na Državni praznik, 8.10. Dan Hrvatske neovisnosti) Povod? - Bila jednom jedna slika ...
o Danu Gospodnjem
  • Sv. papa Ivan Pavao II :Image and video hosting by TinyPicApostolsko pismo biskupima, svećenicima, redovničkim zajednicama i vjernicima katoličke Crkve o posvećenju dana Gospodnjega
    ************* ''Spomeni se da svekuješ Dan Gospodnji'', glasi treća Božja zapovijed, koju Bog dade ljoš preko Mojsija, 1500 god pr. Kr. Isus također poziva na vršenje zapovijedi. A koji je Dan Gospodnji? Od Isusova uskrnuća - u nedjelju - za nas kršćane Dan Gospodnji je NEDJELJA. Dan u koji smo dužni sudjelovati na svetoj misi (bez opravdana razloga izostanak je teški grijeh) i u taj dan se uzdržavati od teških poslova... Osim nedjelje (i Uskrsa, koji je uvijek u nedjelju) zapovjedni blagdani su: Božić, Tijelovo, Velika Gospa i Svi sveti. + za župljane naše župe: sv. Filip i Jakov. (a za ostale župe - njihov svetac zaštitnik)
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.