(u župi sv. Filipa i Jakova, Potravlje)
Dan Gospodnji
HOME/naslovna
  • Image and video hosting by TinyPic Klikni na: CRKVA SV. FILIPA I JAKOVA, POTRAVLJE
Opis stranice
  • PROPOVJEDI
    - Na ovoj stranici možete pronaći PROPOVIJEDI kroz jednu crkvenu godinu (od Došašća 2012. -do Došašća 2013.) zapisane po sjećanju. Također i fotografije na župne blagdane. / (P.S. Papa Benedikt XVI ovu godinu proglasio je Godinom VJERE) Image and video hosting by TinyPic
ŽUPNIK
  • novi ŽUPNIK (od ljeta 2012) fra Stanko Dotur (25 godina misionar u Njemačkoj...)
Autor bloga:
  • Marija Gašpar
    (vjeroučiteljica); *** /Napomena: Propovijedi pišem PO SJEĆANJU; *** ukoliko bi netko imao nešto dodati, ispraviti, popraviti - može mi se javiti na gasparmarija@gmail.com A.M.D.G. (Ad maiorem Dei gloriam=Sve na veću slavu Božju)***** Napomena 2: Obavijest domene ''bloger.hr'': Od 1.10. sadržaj blogova na domeni ''bloger.hr'' ne mogu vidjeti oni izvan Hrvatske
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
6916
Pjesma sv. Filipu i Jakovu
  • SV. FILIP I JAKOV
    O Filipu i Jakovu iz Biblije znamo I što Predaja nam sveta kaže *** Život dati nego ga sačuvat** Rad Istine bilo im je draže! +++ Isus mijenja Filipove mreže I šalje ga u ribolov duša+++ A Filip krenu s vjerom, spreman, Učitelju do smrti poslušan. +++ Riječ je njegova ostavljala traga, I srca više nisu bila ista, +++ u Palestini, Frigiji, Maloj Aziji, obraća se mnoštvo i vjeruje u Krista! +++ No optužen je da narod buni, samo zato jer im je pokazivao Put,+++ U tamnicu je bačen nevin, na križ raspet, pa kamenjem zasut. +++ Jakov mlađi, sin Marije Kleofine, Isusu je po majci i rođak bio. +++ Hodao je bos i noćima bi klečao, U siromašnom odjelu pokornički živio. +++ S Isusom je bio na gori Tabor i vidio Njegovu slavu preobraženja,+++ a gledao je Isusa i u Maslinskom vrtu I kako se slava u muku mijenja. +++ Bio je prvi biskup u Jeruzalemu, o Isusu je hrabro propovjedao židovima +++ Mnoge je tako obratio na kršćanstvo Al njegova se riječ nije sviđala svima. +++ Glavari židovski mu smrću zaprijetiše govoreći da se Isusa odreći treba +++ Al Jakov je narod uvjeravao i dalje, pa je mučenjem i on išao put neba. +++ Sa visine velike baciše ga dolje a on se uspravi i tad moli za njih, +++ uzvratiše mu na to toljagom nekom u želji da konačno bude tih.+++ Ova mučenika dva pokopana su skupa U Rimu, u jednom grobu, +++ A život njihov ne želi šutjet ni danas već primjer biti i ovom našem dobu. +++ (tekst: Marija Gašpar)
Blog
nedjelja, studeni 24, 2013

Zadnja je nedjelja liturgijske godine -  nedjelja KRISTA KRALJA... To je kralj koji izmiruje sve sa sobom - smrću na križu, popljuvan i izrugivan, odbačen od ljudi... On je najveći uzor našega života. A uzore treba nasljedovati... iako to nije lako.

kk

Zbog naziva svetkovine – Krista Kralja očekivali bismo drugčije neko čitanje iz Evanđelje, o slavi, o moći... Očekivali bismo palače, bogatstvo, raskoš, sjaj. I ljudi bi htjeli vidjeti barem takvu neku palaču... Ali ništa od toga. Isusovo je kraljevstvo - drugčije kraljevstvo, kraljevstvo služenja,... 

I židovi su, u svoje vrijeme takvog nekog KRALJA očekivali... Kralja koji će im omogućiti lakši, lagodniji život, osloboditi ih od zemaljskih neprijatelja. A Isus Kralj ne nudi lagodan život, niti osvaja terene mačevima. Drugčiji su njegovi mačevi – mačevi ljubavi. I nikog on ne zove da ide za njim na silu. Samo: AKO HOĆEŠ!

  U Mojsijevo vrijeme, kad se narod bio okrenuo protiv Boga počele su ih napadi zmije otrovnice. Oni tada zamole Mojsija da moli Boga za njih. Mojsije se pomoli, a Bog mu reče da načini zmiju od mjedi pa stavi na stup pa će svi koji budu gledali u mjedenu zmiju - ozdraviti. Moglo je to biti i poniženje za ljude da traže pomoć od ''komada mjedi'', ali tražili su i bili su izlječeni. Ne od snage nekog ''lima'', nego snagom Božjom.

A nama je spasenje došlo – preko jednog drva - preko drva križa  Isusova. I svatko od nas ima neko svoje ''drvo'' na koje je razapet. Sve naše boli i patnje tu nalaze svoj smisao: kad svoje boli stavimo u boli raspetog Isusa Krista. Tu jedino možemo naći snagu za podnošenje svoga križa,...

 Bio jedan stari čovjek koji je bio tako bolestan da je jedva hodao. Iščekivao je posjet svećenika. Kad je svećenik došao do njega pitao ga je: ''Pa kako si, Karlo, kako hodaš, treba li ti štap?'' A on mu odgovori: ''Imam ja svoj 'štap' ... u sobi, povri kreveta i na taj 'štap' se oslanjan'' ...  – pa donese KRIŽ iz sobe. ''S Njim razgovaram i sve mi je onda lakše.''

...  

/na slici: stari križ
naše župne crkve/
magnifikat @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 21, 2013
/Gospa od zdravlja - od davnina suzaštitnica u župi sv. Filipa i Jakova, Potravlje/



...

Danas smo u župi, unatoč kišnom vremenu, proslavili blagdan Gospe od zdravlja. Molili smo Boga pred Gospinim likom i pred oltarom da nam preko svoje majke, Gospe od zdravlja isprosi zdravlje i tijela i DUŠE. 

...

 Poznat nam je možda svetac don IVAN BOSCO, koji je utemeljio red salezijanaca, koji se osobito brinuo za duhovnost mladih. Taj svetac imao je jednom viđenje o Kristovoj lađi - Crkvi koja plovi na nemirnim morima...

Osim ove Kristove lađe na moru su bile i druge male lađe. Ove su bilo opremljene svakovrsnim oružjem i napadale su je sa svih strana ne bi li nekako uništile Kristovu lađu kojom je kromilario papa. Papa je usmjerio lađu prema dva stupa koja su bila na moru. Na jednom stupu bio je kip Bezgršne Djevice s natpisom ispod njega: POMOĆNICA KRŠĆANA, a na drugom stupu bila je presveta EUHARISTIJA.  Neprijatelji su uspjeli raniti papu a zatim ga i ubiti. Bili su jako veseli no u isto vrijeme bio je postavljen novi papa koji je opet usmjerio lađu prema ova dva stupa. On je uspio privezati lađu za stupove. I onda je nastao preokret: mnoge neprijateljske nađe su se počele boriti jedna protiv druge i potapale su se...  ***

Eto, u ovo vrijeme kad kiša i nevrijeme haraju i našim obalama dobro se sjetiti i ovog sveca i ovih stupova. Dok slavimo današnji blagdan Gospe od zdravlja, sjećamo se da je ona i naša Pomoćnica. A evo ovdje je i drugi stup - Euharistija koju slavimo.

m

Nemirno more je i ova naša situacija u kojoj živimo,... i ovaj referendum pred nama. A kako ćemo se boriti? Nedavno je bilo jedno predavanje jednog profesora, znanstvenika, Marušića, koji je ustvrdio da još samo Hrvatska ostala, kao katolička zemlja koja nije dopustila da u zakon uđe bilo kakava definicija braka. I Brazil je pao. Još samo Hrvatska stoji ...  A hoće li se izboriti - to ovisi i o nama. Vidjet ćemo... 1.12. 

... Kažu da je Blanka, majka francuskog Kralja Luja pomagala robovima. Kad bi je robovi vidjeli da prolazi oni bi za njom pružali ruke moleći ih da ih se sjeti kod kralja. Blanka bi im tada pomagala. Kralj bi im pomagao na majčinu zamolbu. Eto kolika je to ljudsko pouzdanje u ljudsku pomoć.

A Isus nama ostavlja svoju - Majku. Onu koje toliko pretrpjela i bila dostojna da joj Bog da da nam bude moćna Zagovornica, da nam Majka i da nju molimo u svojim potrebama. Isus je toliko ljubio svoju Majku da joj ništa ne može odbiti. Zato i mi molimo Nju da bude naša Pomoćnica i Zagovornica. 

No ne moramo se bojati, da smo sami u našim borbama.

Bog i nama daje ona dva, ova dva stupa: GOSPU I EUHARISTIJU...

***

ibČuj vruću molbu puka svog,
o Majko naša,
koju t’ iz srca svog 
danas prinaša.
U hramu tvom te pozdravlja
sav puk u jedan glas:
O Gospe od Zdravlja,
moli za nas.
U bolim svojim vapi te,
o Gospe od Zdravlja,
i nadu svoju svuu te postavlja.
O pogledaj ga, Majko, sad
i počuj njegov glas:
O Gospe od Zdravlja,
moli za nas.
Kad žalost, tuga pohodi
nas djecu tvoju,tad, Majko, pruži nam
ti pomoć svoju.
Još jednom složno dižemo
svoj, Majko, smjerni glas:
o Gospe od Zdravlja,
moli za nas.

 

magnifikat @ 12:39 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 17, 2013

 

Prije par dana, 14.11. bio je blagdan našeg Nikole Tavelića, prvog proglašenog sveca koji se borio protiv krivovjerja u Bosni (bogumili...). Dobro je sjetiti se koliko je bio spreman izložiti svoj život za spas duša i upitati se koliko smo mi na to spremni.

***

Jesen je evo vrijeme kad opada lišće i vidimo da se još tek po koji drži na drveću. To nas može podsjećati na prolaznost našeg života, kako i taj naš list može svaki tren pasti. Svaki dan može biti zadnji dan. Ne moramo misliti kad će biti Sudnji dan. Proricali su neki i godine pa su falili. Isus je lipo reka: ''O tom danu nitko ne zna''... Ali rekao je da će doći nevolje, ratovi, potresi i drugo... Za nas je važno da uvijek budemo spremni, da ne zadrijemamo kad On dođe.

lišće

Ima jedna priča o jednoj ekspediciji na Sjevernom polu. Bio neki vođa ekspedicije kojem se dogodilo da je na tom istraživanju izgubio svoje ljude. Ostali su zakovani ledom... a on im reče da će se vratiti po njih. Prošlo je dugo vremena dok se nije otvorila neka pukotina kroz koju je bilo moguće otići brodom po njih. I vođa ekspedicije se uputio po ljude. Kad se uspio probiti do njih oni su ga spremno čekali (!) a on ih odmah ukrcao i brzo su se izvukli odonamo. Kad su malo došli sebi upita ih on: a kako to da ste bili onako spremni kad sam došao, jer da niste ne znam bi li se spasili... A jedan od njih mu reče – pa ti si nam obećao da ćeš doći po nas! I mi smo ti vjerovali. Zato smo BILI SPREMNI.

Ti ljudi su se spasili jer su VJEROVALI U LJUDSKU (!) RIJEČ. A zamislite koliko je onda spasonosnije VJEROVATI U BOŽJU RIJEČ !!!

biblija


A što nam govori RIJEČ BOŽJA: Kad je Isus govorio svojim učenicima da odlazi - oni su bili tužni i nisu mogli zamisliti život bez Njega. No on im je rekao ''odlazim kod svog Oca, ali ću se vratiti po vas...'' I on je održao svoje obećanje. Vratio se... 

On će se i po nas vratiti, a hoćemo li mi tada biti spremni ili ćemo zadrijemati??? Ima jedna ANEGDOTA o čovjeku koji je pratio OSMRTNICE. A kad bi primjetio da umro netko od njegove generacije komentirao bi, uvijek ponovo: ''Uh, stativa!... dobro je.''  Što bi značilo - zamalo! je njega pogodilo! Pa eto, ne mojmo se igrati, nemojmo misliti da će stalno bit ''stativa'', da će nas mimoići taj dan kad ćemo se suočiti s Isusom; ili - ne dopustimo da sami sebi dajemo životni - autogol. 

Papa Ivan XXIII je znao reći ''Moji koferi su spremni!'' ... 

Sjećajmo se toga i molimo Boga da uvijek budemo spremni.

Neka to bude naša zadaća

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

U četvrtak slavimo Gospu od zdravlja. Kad kažemo ''zdravlje'' redovito mislimo na ono tjelesno. A nije ono najbitnije. Kad je Isus ozdravljao najprije je ozdravljao DUŠU, a onda i TIJELO. (''Oprošteni su ti tvoji grijesi... uzmi svoju postelju i idi...''). Sveta misa bit će po običaju, u Potravlju, u 10.30. 

Pred vratima je također i referendumsko sudbonosno –DA! O pitanju što je brak pozvani smo svjedočiti svoje kršćanske vrijednosti. Ako se političari ne boje javno izjasniti da su protiv, zašto bi se mi bojali svjedočiti svoje opredjeljenje?  Budimo svjedni da nisu ni ovi naši vladajući oni koji žele ''krojiti'' sudbinu naroda. Oni su samo pod pritiskom, ('money, money'), a zapravo je to politika nekih većih. Nemojmo Bogu okretati leđa...

fd


magnifikat @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 10, 2013

Dobro bi bilo zamislit se nad onim što smo čuli o braći Makabejcima. Vidjeli smo kolika je bila njihova vjera.  Oni su se držali onog što im je Mojsije predao i prema tome nije im bilo dopušteno jesti to meso koje im je dano. Zbog zakona kojeg su im njihovi oci predali oni su bili SPREMNI I ŽIVOT ŽRTVOVATI radije nego prekršiti taj zakon.

makabejci


Nama to danas može izgledati i glupo – da netko žrtvuje život zbog nekog tamo zalogaja mesa. Pa pomislio bi – progutat ću to, a Bogu ću se svejedno kasnije molit...

Oni nisu mislili tako. Radije su davali da im sijeku ud po ud –  uvjereno govoreći da će im Bog svejedno te udove kasnije vratiti. A i njihova majka je vrijedna našeg poštovanja i divljenja upravo zbog VJERE koje je imala u USKRSNUĆE. Ona je sedam svojih sinova gledala kako umiru, kako ih sakate ... i ne samo to. Hrabrila ih je da ne posustanu, nego da ustraju jer će im Bog koji ih je sazdao u njenoj utrobi opet  dati tijelo, uskrslo.   ...

Vidimo u starom zavjetu i druge primjere vjere u uskrsnuće. I Eleazar nije htio jesti mesa, nego ga je ispljunuo, pa je bio mučen.

I Job je svjedočio da vjeruje kako će opet gledati lice Boga svoga...  ...

Naš Bog želi i danas SVJEDOKE. ISPOVJEDAOCE SVOJE VJERE! Možemo li mi reći da smo spremni svjedočiti vjeru...

Gledamo u evanđelju raspravu između onih dvoličnih farizeja i Isusa, i između saduceja i Isusa o USKRSNUĆU. Jedni ne vjeruju u uskrsnuće, a oni drugi oni to shvaćaju kao neki HAREM. Tamo bi po njima opet bilo ženidbe, tjelesnih užitaka, i ist i pit i sve besplatno!...

Isus im govori o vječnosti koja nije kao što oni to zamišljaju. Tamo nema ženidbe i udaje, tamo smo ''kao anđeli'' ...

''Što oko ljudsko nije vidjelo ni uho čulo to je Bog pripravio onima koji ga ljube!''

...

Jednom u Kanadi bijaše neki skup znanstvenika na kojem je predavao neki profesor koji nije vjerovao u uskrsnuće. On je naprotiv tu istinu vjere ismijavao, a njegov govor je bio popraćen gromoglasnim aplauzom.

Na to se javi jedan čovjek koji htjede prisutnima nešto reći. I kaže on: Jednom sam bio u ribolovu i vidio sam kako se lađa s jednim čovjekom približava brzacima. U lađi je bio čovjek koji je vidio kako je u nevolji i stao se moliti Bogu da ga spasi. I ne samo to nego je javno ispovjedao sve svoje grijehe. Kako mi ga je bilo žao skočio sam u rijeku i pomogao mu da se spasi zadnjim atomima snage izvlačeći ga na obalu, riskirajući tako i svoj vlastiti život.

Vidite taj čovjek kojeg sam spasio, koji je nekad usrdno Boga molio – jest ovaj čovjek koji je održao ovo predavanje... (!!!)

...

Molimo Boga za čvrstu vjeru i da

i sami jednom budemo 'kao anđeli' ... 

magnifikat @ 13:34 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 3, 2013
Ovih dana razmišljamo o tri Crkve : onoj u nebu, proslavljenoj, onoj u čistilištu – trpećoj, i evo o ovoj na zemlji – putujućoj... Danas ćemo se susresti s likom Zakeja koji je bio carinik, no Zakej se kaje i postaje novi čovjek, u njemu se događa preobrazba jer se susreće s ljubavlju Božjom...

...

Zakej je bio grešnik, carinik - ali kojem je Isus ''progledao kroz prste''. Zakej je varao narod, ko što i danas carinici znaju varat i zarađivat na sirotinji. A možda ste i vi koji put bili u prilici da prelazite granicu i dođete na carinu pa date koju novčanicu cariniku – potkupite ga - samo da ne gleda u torbe!? I carinik tako, a i na druge načine zarađuje. Možda ga sudiš, a i ti činiš isto... ?!

Taj čovjek je čuo za Isusa. Čuo je da čini čuda, pa ga je i on želio vidjeti, ali izdaleka, skriven u smokvino lišće... No Isusu se ne može sakriti. Zakej nije očekivao – ali Isus ga zove po imenu. I reče mu – ''Zakeju siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući!''

z

Ljudi se čude i negoduju: Njemu se svratio, tom grešniku (?!) a meni nije?!                                             Isus ne gleda tako. Njemu je svaki čovjek važan. I onaj kojeg su ljudi otpisali.

Isus mu želi biti prijatelj. I skupa su za stolom. A STOL je mjesto zajedništva, mjesto gdje susrećeš prijatelje, mjesto gdje dijeliš svoje tuge i žalosti s nekim komu vjeruješ. To je prijatelj... I tu se događa zaokret u Zakeju. ''Evo polovicu svog imanja dajem siromašnima. A ako sam koga prevario vraćam četverostruko...''  Pola bogatstva je dao... (!) ne žaleći što bi mogao postati sirotinja, jer je uvidio da ima jedno drugo BOGATSTVO puno važnije od materijalnog. Ovo bogatstvo duhovno je ono koje mu daje miran san, umirenu savjest ... A koliki danas gladuju za tim pravim, duhovnim bogatsvom? Duhovno su izgladnjeli ...

Zamislite ...  tko bi od nas bio spreman na toliku žrtvu kao Zakej?

Razmislimo sad i o tomu da se današnje sveto pismo odnosi i na svakog od nas. Što smo mi spremni učiniti? Možemo li mi ISTJERATI IZ SEBE ONO ŠTO NE DA ISUSU DA ZAUZME MJESTO KOJE MU PRIPADA?


Pročitaj kompletan post
magnifikat @ 13:20 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, studeni 2, 2013
Danas molimo za naše pokojne da što prije ugledaju lice Oca Nebeskog, pa prikažimo i za njih današnju svetu misu...

a molimo i za sebe - da mognemo biti ubrojani u rijeku onih - koje smo slavili jučer...

...

Lik Josipa Egipatskog kojeg su braća bacila u bunar mogao bi nam malo dočarati gdje se nalaze oni koji vape za našim molitvama. Kao u nekom bunaru gdje im trebamo spustiti uže i izvući ih. A uže - to su naše molitve, to je misa koju prikazujemo za njih. 

Naši pokojnici su kao u nekom bunaru. ONI SEBI VIŠE NE MOGU POMOĆI. Mi im možemo pomoći tj. naše molitve. I danas se na groblju prolila i koja suza. I suza je dobra. I cvijeće je dobro. Ali koliko ih je jutros bilo oko groblja a da na misu nisu svratili. Daj Bože da svrate negdi drugo, ako se ovde nisu pojavili ... Time što se pokažu na groblju, a misu zaobiđu pokazuju da misu - ne toleriraju. A šta je misa? Misa je...  ISUSOVA SUZA. Isusova krv prolivena za grešnika. To je molitva nad svim molitvama. Ona nam može pomoći da se spasimo... 

k.i.


Pročitaj kompletan post
magnifikat @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, studeni 1, 2013

Potrebno je razlučiti ova dva dana. Svi sveti i Dan mrtvih.

Ne trebamo moliti za one koje danas slavimo. Oni su već u Raju. Oni mogu moliti za nas.
A sutra  - sutra se sjećamo umrlih, koji su otišli s ovoga svijeta živeći ne sasvim u skladu s Božjom voljom, pa se molimo za njih da što prije dođu na gozbu vječnu, gdje će gledati Boga licem u lice...

Tko su sveci koje mi danas slavimo?

i

Tko su oni koji su 'ubijelili svoje haljine u krvi Jaganjčevoj'? To su oni koji su volju Božju vršili u svom životu i postigli cilj za koji su stvoreni. Kajali su se, ispovijedali... To je bila njihova ''kemijska čistionica''... No nije na nama da razmišljamo toliko koliko ih je na lijevoj strani Božje vage, koliko na desnoj... važno je da vidimo gdje bismo mi danas bili na Božjoj tezulji  - kad bi on nas danas pozvao k sebi...

Ne moramo svece zamišljati s aureolom oko glave. Možemo ih radije zamišljati kao one koji se smatraju grešnima, (ko što smo čuli u nedjeljnom evanđelju), kao one koji govore: 'Bože, milostiv budi meni grešniku?'

A kako mi možemo postići taj cilj? Moramo li mi neprestano Boga moliti? Ne, ne traži se od nas da neprestano izgovaramo molitve. Ali traži se od nas da ono što činimo - činimo s Bogom, da radimo svoj posao prema Božjoj volji, ... da u svojoj obitelji vršiš svoju obiteljsku dužnost, ... traži se budeš dobar otac ili dobra majka... da budeš potpora svojoj ženi, svom mužu.  Razmišljajte o tom – nije li vas Bog zato povezao: da pomogneš onom drugom na putu do vječnog cilja... Traži se da budeš dobar primjer svojoj djeci.

A kakav primjer svojoj djeci pruža onaj tko se u prisustvu djece okreće od fratra da ga ne vidi, ne javlja mu se?

Ako ima neki muž koji se okrenuo od Boga, koji živi kao da mu je sve dopušteno,... onda bi ženu moglo biti strah - biti s takvim mužem...

No, znamo da je naš Bog milosrdan i oprašta čovjeku koji se kaje. Čujemo u čitanju o nekoj brojci od 144 000 spašenih... Zar je naš Bog tako uskorgrudan? Ne treba tu brojku shvaćati doslovno. Ne vjerujem u takvog uskogrudnog Boga. Vjerujem u Boga koji je milosrdan raskajanim grešnicima, onima  koji ne žele biti zauvijek odjeljeni od Boga. Jer što je pakao? Pakao je odjeljenost od Boga, od vječne radosti. Ne treba ga zamišljati kao neku vatru. Vatra je ta muka odjeljenosti.

Ovih dana donosimo i cvijeće na grobove svojih pokojnika. Cvijeće je lijep znak poštivanja, pažnje, znak da cijenimo žuljeve onih koji su radili i za nas... Ali ima i takvih koji cvijeće donose zato da se pokažu, da ih ljudi vide. Ljubav prema svojima treba pokazivati dok su živi, a ne misliti da se samo cvijećem možeš iskupiti. Nema od toga koristi. Dobro je donijeti cvijeće. Ali ono što je puno važnije, ono što je u prvom redu bitno je –BUKET NAŠIH MOLITAVA ZA POKOJNE.

Vladajmo se kao vjernici. Ne da gledamo sve crno kao - crna kornika. Što se najprije čita u novinama? OSMRTNICE, pa crna kronika (!). Pa pogledate malo te natpise:  ''nikad prežaljeni'', ''zauvijek ucviljeni''... - A zašto oni cvile??? Gdje je tu vjera? Zar mi ne vjerujemo u to da postoji život i nakon smrti?

Bog nam je i svece kao pomoć  i anđele čuvare da nas čuvaju na putu do Njega. Ali neće nas anđeo čuvar paziti tako da svaki čas tukne po glavi i govori: 'Pazi! Ne tamo... ' Bog nam je dao i savjest da nas vodi, pa i nju slušajmo.

...

Roditelji pazite na svoju odgovornost prema djeci. Ukazujete na to da je Bog u životu važniji od svega drugog. Važniji od sportova i drugih aktivnosti ... Jer ako nećete - mogli bi se oni okrenuti i od vas. Ako se okrenu od Boga mogao bi i vama nedostajati njihov Očenaš da olakša vaše muke u čistilištu... 

magnifikat @ 16:51 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 27, 2013

Današnje evanđelje - o farizeju i cariniku - je lekcija o molitvi.

fc

Vidimo dva stava u ova dva čovjeka. Prvi se, u svojoj oholosti, smatrao pravednim.  Nikog nije smatrao sebi ravnim. (''Drugi su ovakvi i onakvi...'')  Sudeći po njegovim riječima: ''ja ovo, ja ono ... '' izgleda kao da bi mu se i Bog trebao pokloniti. Nije da Bog ne bi cijenio ono što taj ''ne krade, ne vara, ne laže...'' – ali time što sam sebe hvali – sve uprska...

Oholost je glavni grijeh oko kojeg se ''kote'' svi drugi grijesi. Zbog oholosti i Lucifer bi bačen s neba. I Isus nas poučava da se tog grijeha i mi trebamo čuvati.

Što može Bog s oholicom? Što može staviti u ruke koje su pune? Ništa. Nema tu mjesta za Božje darove, za Božje milosti ... A te iste ruke prazne su Boga. Ili prazne pred Bogom.

Tko je taj farizej iz Isusove priče?

*Farizej je, moglo bi se reći, onaj čovjek koji u crkvu ne ide i sebe smatra pravednim. Jer 'šta bi ja iša u crkvu kad tamo iđu ovi i oni koji ližu oltare, a drugčiji su čim iz crkve izađu...'' ... ''bolji san od njih. Barem nisam dvoličan. '' itd...itd...

*Farizeji  jesu i ti koji idu u crkvu a dvolični su. Oni koji su u crkvi do neba pobožni,  mirni produhovljeni, a čim prijeđu crkveni prag neka druga priča – nestade i mira i molitve; druge ogovara, drugima predbacuje, osuđuje ... i naravno, takvi onda priječe i drugima da dođu bliže Bogu, jer pokazuju drugima lice Božje kakvo ono nije. Bog nije takav. A oni ga takvim prikazuju.

*A na koncu konca i svatko od nas je ponekad farizej. ... Nitko ne bi mogao reći da i u njemu ne čuči i to farizejsko ponašanje koje želi sebe uzvisiti, ne mareći za Božju slavu. I nije važno gdje si se u crkvi smjestio, u prvu il u zadnju klupu... 

A carinik? Carinik 'izdaleka' ...  skrušeno moli...  'ne usudi se ni očiju podignuti'' ... udara se u prsa govoreći:  'Oprosti Bože meni grešniku!' ...  

Mi na početku svake svete mise molimo: ''Ispovjedam se.... moj grijeh, moj grijeh...ne njegov grijeh, ne njezin grijeh... nego moj grijeh... kajemo se za ono što smo sagriješili mišlju...riječju...djelom... propustom... a da li se stvarno kajemo? Ako se stvarno kajemo onda nam se ti mali grijesi tada i opraštaju. Ako li samo izbiflamo, jer smo u crkvi samo ko inventar, onda nema ništa od te molitve.

Neka ova molitva carinika, bude i naša 'pjesma':

''Bože, milostiv budi meni grešniku!''

magnifikat @ 13:11 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 20, 2013

Danas je Misijska nedjelja, kad se sjećamo onih koji su svoj život posvetili služenju drugima riječima i djelima, po svijetu gdje god su ljudi gladni i Božje Riječi i kruha. Nisu to samo svećenici nego i obični ljudi, raznih zanimanja, liječnici i drugi ... koji svoj rad i svoj cijeli život daju u službu drugima.

***

Čujemo da nas Sveto Pismo poziva na molitvu bez prestanka. Mogli bi pomisliti kako i Bog pretjeruje, jer ko može stalno molit.

No, nije dovoljno samo molit, treba i djelovat.

Čuli smo iz Starog zavjeta o Mojsiju i Jošui. Mojsije je molitvom zagovarao kod Boga za svoj narod, a Jošua se borio mačem. Dok je Mojsije držao ruke podignute prema Bogu Izraelci su pobjeđivali, a kad su mu ruke klonule pobjeđivali bi Amalečani, neprijatelji. No nije sama molitva ta koja je bila potrebna. Bilo je potrebno ići i boriti se s tim narodom. I molitvom i mačem su pobijedili.

mojsije

Vidimo zapravo da trebamo sa svoje strane učiniti što možemo i na taj način surađivati s Bogom. Čovjek i Bog zajedno. U suradnji. Tako se i mi moramo u svakidašnjem životu oslanjati na Božju pomoć čineći što je do nas. A Boga moliti da  ostane uz nas, da nam pomaže, da nas štiti.... i da se vrši volja Njegova. 

Misionari idu u daleke zemlje ne bi li Radosnu vijest donijeli i u najzabačenije kutke zemlje. No znamo da se ne može slušati kad je netko prazna želuca. Nije mu tada ni do kakve priče ni do viceva. I nisu to velike riječi koje uvjeravaju druge u vjerodostojnost nego je to život koji stoji iza riječi. Važno je da ta riječ bude utjelovljena u život onoga tko govori.

ag

Bio jedan dječak musliman, koji je promatrao neku djecu i gledao ih kako su složni. Pitao ih je gdje su oni to naučili, a oni su mu rekli da su to naučili od misionara. I on je želio tamo poći pa je i on počeo slušati kršćanske pouke. Kad je to čuo njegov otac žestoko se usprotivio. Nije želio da dječak odlazi kršćanima. No dječak donese ocu nož i reče: 'Evo ti nož, oče, zakolji me ako mi ne dopuštaš da idem... tako ću biti kršten željom i krvlju, bit ću mučenik i sjećat će me se kao mučenika' ...

Tako je taj mali dječak, afrikanac bio spreman umrijeti za ono u što je vjerovao.

Da malo bolje shvatimo kakva je naša molitva možda je dobar i primjer dječjeg odnosa prema roditeljima. Kad su mali djeca rado trče mami i govore što im se dogodilo, svoje radosti i probleme... ...  a kasnije kad uđu u pubertet i kad odrastu teško će govoriti roditeljima svoje probleme. Dođu samo kad im nešto treba: 'Daj mama!', ' Daj tata!' ... Nismo li takvi i mi pred Bogom? Dolazimo mu samo kad nam nešto treba: zdravlje, ... uspjeh u nečem... posao ... i sl. Mi molimo za stvari a ne tražimo Boga radi Boga samoga. ?!!

Bog nas je stavio u neko određeno mjesto da tamo i mi budemo misionari svojim životom. Budite sigurni da Bog i preko vas želi proći ovom zemljom čineći dobro. Nije lako biti misionar. Biti na vjetrometini i pustiti da te gađaju osudama. No svi smo mi pozvani – biti misonari. Inače, ne možemo imati suosjećanja prema onima koji daju svoje živote da bi služili drugima riječima i djelima ...

ruke

***

Oni koji su se prijavili za pomoć misijama djeci u Africi - pozivaju se, ako nisu, da uplate svoj prilog za 'kumstva', tj. školovanje djece... 

***

Župnik se još jednom zahvaljuje svima onima koji su doprinijeli da veliko slavlje  100.-e obljetnice crkve sv. Josipa u Maljkovu prođe onako lijepo kako je i prošlo.

magnifikat @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 13, 2013

Nakon svečane procesije, kakvu Maljkovo odavna ne pamti, svečanu svetu misu predvodio je nadbiskup Marin Barišić. Svetoj misi prisustvovalo je još osam svećenika, među kojima također i provincijal fra Joško Kodžoman i gvardijan fra Petar Klapež.



Ispred crkve, prije početka svete mise: 

nošnja

hram

Nadbiskup je započeo propovijed spominjući tri rata u ovih 100 godina koje je ova crkva upamtila te kako je ovdašnji narod ustrajao i 'ostao na svojim nogama', unatoč borbama... unatoč tomu što su mnogi mladići i mnogi očevi dali svoje živote u tim ratovima.

Tumačeći evanđelje o deset gubavaca kojih je Isus ozdravio a od kojih je samo jedan došao zahvaliti i to stranac – nadbiskup je naglasio važnost ZAHVALNOSTI te koliko je važno OD SRCA zahvaliti. Ne kao djeca kojoj treba napominjati kad dobiju čokoladu: 'kako se kaže... ajde kaži – hvala!' ... I sama riječ 'euharistija' znači zahvaljivanje – pa nas Isus poziva da i drugih nedjelja a ne samo ove dođemo k Isusu koji tuda prolazi, da ga pitamo, da mu kažemo nešto ...  Danas nas je tu iznenađujuće velik broj, primjetio je nadbiskup, ali i upitao koliko nas je tu NEDJELJOM, jer da se ne bi dogodilo da od svih živućih mještana samo 20 okupi na nedjeljnu svetu misu...  Hoćeli se tu nastaniti stranci ako neće domaći? Koliko će ih se vratiti u nedjelju Isusu zahvaliti?

Jesmo li mi domaći u vjeri? Ili smo stranci... i što je to uopće vjera? Isus je rekao onom što ga je ozdravio: 'Idi vjera te tvoja spasila!'... a vjera je, tumačio je nadbiskup, već neko imanje onog u što se vjeruje. Znate, zgodno je tumačio jedan rabin, kad je Izraelski narod išao po suhom preko mora tu je vjera činila čudo. Nije se najprije more posušilo pa je prvi čovjek zakoracio – nego je prije jedan čovjek zakoracio pa se more posušilo! (...) 

Nakon prinosa darova Maljkočani su nadbiskupu darovali sliku crkve u Maljkovu te kip sv. Josipa.

Na kraju svete mise obratio nam se i otac provincijal s riječima zahvale ZA PASTIRE  koji su nam poslani  i što se već godinama ovdje šalju pastiri iz provicije Presvetog Otkupitelja, te naglasio važnost molitve za nova svećenička i duhovna zvanja. U suprotnom, uzalud gradnja crkava ako ne bi bilo nikog koga bi se narodu moglo poslati.

Na kraju smo imali priliku čuti i fra Pavla Vučkovića koji je rodom iz Maljkova. Čuli smo kako su u Maljkovo došle tri obitelji sa 60 članova (!), a onda se malo pomalo Maljkovo razvijalo, od Otišića do Potravlja, od Svilaje do jezera... Čuli smo o povijesti razaranja i gradnje ove crkve te o tomu kako se pastir slao ovdje na svetu misu samo jedan put u tri tjedna, a kasnije, za vrijeme fra Stanka Brčića, uveo se običaj da se sveta misa slavi svake nedjelje.
''Neće ti u Maljkovu nestati vjernika'' – rekao je netko u prošlosti ... a citirao fra Pavao. Ove riječi, prije blagoslova ponovio je i sam nadbiskup.

Zaželimo i molimo svi – da u Maljkovu ne nestane vjernika, da ih ne nestane nedjeljom

i uopće.

Neka sveti Josip, koji je čuvao Mariju i Isusa, čuva i sve vas! – rekao je nadbiskup Marin Barišić. 

magnifikat @ 16:10 |Komentiraj | Komentari: 0
Anketa
Ideš li svake nedjelje i zapovijednog blagdana na Svetu Misu
ISTAKNUTO
  • klikni: GLAVNA NOVOST U ŽUPI Image and video hosting by TinyPic
    Uveden blagdan Gospe Potravske ( !!! ?) Na Državni praznik, 8.10. Dan Hrvatske neovisnosti) Povod? - Bila jednom jedna slika ...
o Danu Gospodnjem
  • Sv. papa Ivan Pavao II :Image and video hosting by TinyPicApostolsko pismo biskupima, svećenicima, redovničkim zajednicama i vjernicima katoličke Crkve o posvećenju dana Gospodnjega
    ************* ''Spomeni se da svekuješ Dan Gospodnji'', glasi treća Božja zapovijed, koju Bog dade ljoš preko Mojsija, 1500 god pr. Kr. Isus također poziva na vršenje zapovijedi. A koji je Dan Gospodnji? Od Isusova uskrnuća - u nedjelju - za nas kršćane Dan Gospodnji je NEDJELJA. Dan u koji smo dužni sudjelovati na svetoj misi (bez opravdana razloga izostanak je teški grijeh) i u taj dan se uzdržavati od teških poslova... Osim nedjelje (i Uskrsa, koji je uvijek u nedjelju) zapovjedni blagdani su: Božić, Tijelovo, Velika Gospa i Svi sveti. + za župljane naše župe: sv. Filip i Jakov. (a za ostale župe - njihov svetac zaštitnik)
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.